HRVATSKI BISKUPI NISU ZABRANILI DUHOVNE SEMINARE

Karizmatici nisu heretici

Sasvim je kontraproduktivno braniti nastupe u Hrvatskoj ocu Manjackalu i drugim svjetski poznatim voditeljima duhovnih seminara. Pojedinci koji ih ne dopuštaju trebali bi se zamisliti da možda ne uskraćuju Duha onima koji su povjereni njihovoj pastoralnoj skrbi

Piše Ivan UGRIN

Danima su se u našim dnevnim novinama, uoči i za vrijeme nedavno održanog XXV. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Krku, pojavljivali naslovi koji su najavljivali jednu od točaka dnevnog reda: Biskupi odlučno protiv karizmatika zbog straha od paralelne crkve, Biskupi dovode karizmatike u red, Hrvatski biskupi uvode red u karizmatske seminare... U tijeku zasjedanja trojica biskupa održala su i novinsku konferenciju, koja je u jednim novinama naslovljena ovako: Biskupi zabranili posjete stranih karizmatika hrvatskim župama. Što su točno biskupi kazali na presici prenijela je Informativna katolička agencija: "Uglavnom, više će se pozornosti posvetiti gostovanjima nekih svećenika izvana te će se odvijanje takvih seminara nastojati uklopiti u redoviti župni i biskupijski pastoral. Biskupi i na tom području žele uvesti više reda i jasnija stanovišta u pogledu toga koga se poziva, kada i gdje."
Nekoliko dana poslije IKA je objavila i priopćenje Tajništva HBK sa zasjedanja u Krku. U njemu se navodi kako se raspravljalo i o događanjima u Crkvi koja se nazivaju "karizmatskim seminarima". "Utvrđeno je da je sam naziv ’karizmatski’ teološki upitan te je stoga potrebno drugačijim imenom nazivati takva okupljanja, a zaključeno je da će biskupi o tome progovoriti u jednom opširnijem dokumentu koji će obuhvatiti te pojave u cjelini, u njihovoj dogmatskoj, eklezijalnoj i antropološkoj dimenziji."

Senzacionalizam nije poželjan

Dakle, od očekivanog stava prema karizmatskim seminarima, u Krku nije bilo više od uobičajenih izjava koje su se o toj temi čule i prije, osim što se očekuje opširniji dokument. Nešto više izjavio je nedavno u razgovoru za Večernji list msgr. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski i potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije. On je kazao kako je te seminare bolje nazivati duhovnima ili seminarima za evangelizaciju nego karizmatičkima. Istaknuo je kako su biskupi dužni voditi brigu o njihovoj dobroj organizaciji, o voditeljima, o uklanjanju svega što bi moglo štetiti izazivanjem senzacionalizma. Stav je biskupa da ih treba uklopiti u pastoralne programe župa i biskupija, ističe Prenđa i zaključuje kako "nije korektno o tome pisati u crno-bijeloj tehnici kao da su oni neka paralelna Crkva ili plašiti ljude u javnosti mačevima koje biskupi drže u rukama".
Takvo mišljenje zadarskog nadbiskupa stavlja stvari glede karizmatskih seminara na svoje mjesto, osobito nastavak izjave po kojoj "dobro organizirani i vođeni seminari mogu biti jedan od načina nove evangelizacije, za buđenje i izgradnju već krštenih vjernika, snažan poticaj za otkrivanje vlastita poslanja u Crkvi i svijetu". Inače, treba napomenuti kako je Prenđa jedan od rijetkih naših biskupa koji je prošle godine sudjelovao na jednom seminaru oca Jamesa Manjackala, te na kraju istoga u zadarskoj dvorani Jazine predvodio misno slavlje.
Za razliku od msgr. Prenđe, ima pastira poput msgr. Marina Srakića, đakovačko-srijemskog biskupa, koji više puta nije dopuštao organizaciju karizmatskih seminara sa svećenicima izvana na području svoje biskupije, ističući pritom kako takvi skupovi više nalikuju senzacionalizmu, te da uz redoviti dobar pastoral nisu potrebni. Pa ipak, nedavno je dopustio velečasnom Zlatku Sudcu, svećeniku krčke biskupije, koji također pripada karizmatskome miljeu, da predvodi euharistijsko slavlje u Vukovaru, gradu u njegovoj biskupiji, ali samo misu, a ne i seminar koji obično traje nekoliko dana.
Kad već spominjemo po stigmama poznatoga velečasnog Sudca, kojeg u crkvenim krugovima izuzetno poštuju i zbog njegove poslušnosti mjesnom ordinariju, biskupu Valteru Županu, treba istaknuti kako mu je za nedavni seminar održan za branitelje u crkvi svete Mati Slobode na Jarunu i završno misno slavlje koje je postalo medijski eksponirano zbog krvi koja mu je tom prigodom potekla iz stigme križa na čelu, dozvolu za njegov višednevni pastoralni angažman u metropoli dao zagrebački nadbiskup msgr. Josip Bozanić. U međuvremenu, bile su se ponovno pojavile informacije kako Sudac putuje u Sjedinjene Američke Države, gdje je bio boravio prošle godine, i gdje je ostavio duboki trag na brojne vjernike koji su sudjelovali na njegovim seminarima u New Yorku. Krčki biskup Župan, pak, želi da Sudac ostane u domovini, i do konca godine ima razrađen plan duhovnih seminara na nekoliko otoka matične biskupije, a inače je stacioniran u pastoralnom centru Betanija u Lošinju.

Sudac, Ivančić, Linić...

Iako je danas najeksponiraniji, Zlatko Sudac nije ni prvi ni jedini hrvatski predvoditelj duhovnih seminara u našim sredinama. Među prvima je zacijelo današnji kanonik zagrebačke nadbiskupije i u kratkom mandatu rektor Sveučilišta u Zagrebu velečasni Tomislav Ivančić. On je godinama predvodio seminare iz kojih se s vremenom oformio i katolički pokret Molitva i Riječ (MiR). Ivančić je osnivač i hagioterapije, liječenja smislom. U posljednje vrijeme od domaćih karizmatika poznat je i fra Zvjezdan Linić, franjevac s Kaptola. Nedavno je na Linićevu seminaru u Rijeci misu predvodio riječki nadbiskup msgr. Ivan Devčić, što govori u prilog toga da biskupi s domaćim "karizmaticima" nemaju problema, odnosno oni se uklapaju u redovitu crkvenu proceduru, što pretpostavlja da u konkretnim slučajevima traže dozvole od mjesnih ordinarija za organizaciju seminara na prostoru koji je pod njihovom jurisdikcijom.
Od svjetski poznatih katoličkih karizmatika, u Hrvatskoj su posljednjih godina, osim već spominjanog indijskog isusovca Jamesa Manjackala, nekoliko puta gostovali i otac Rufus Pereira, otac Robert DeGrandis, otac Kevin Scallon i sestra Briege McKenna. Svaki njihov dolazak pratila je velika medijska pozornost, ispunjene dvorane, čudna ozdravljenja i egzorcizmi. Uostalom, slično se događa i u drugim sredinama gdje se oni pojavljuju. Atmosfera koja se stvori na karizmatskim seminarima nije ona uobičajena koja prati redovita liturgijska slavlja u župnim crkvama, već je riječ o težnji da se osjeti nešto više od onoga što pruža redovito religiozno iskustvo.
O temi Zašto su popularni karizmatski pokreti, u dva je nastavka u Glasu Koncila pisao Željko Čekolj. On je istaknuo kako kod karizmatske pobožnosti nisu toliko važna dogmatska uvjerenja nego osobno duhovno iskustvo. U prvom planu ne stoje socijalno-etička pitanja nego iskustvo Duha Svetoga. Prema Čekolju, karizmatska pobožnost ima i bliskost s postmodernom koja je u stalnoj potrazi za novim doživljajima. U pneumatskim iskustvima želi se doživjeti Boga. Na taj je način karizmatska pobožnost odgovor na čežnju mnogih ljudi koji žele doživjeti nešto religiozno.
Mnoge karizmatske grupe nude svojim članovima upravo onaj oblik religioznosti koji im je potreban, njime dobivaju sigurnost i zaštitu. Veliku ulogu pri tome igraju karizmatski vođe, vjera i uloga Duha Svetoga u svakodnevnom životu. Po Hansjörgu Hemmingeru, kako navodi Željko Čekolj, razlog brzog proširenja karizmatskih pokreta u svijetu danas je upravo u tome što s jedne strane pružaju mogućnost doživljavanja na osobnoj emocionalnoj razini, a s druge posjeduju jasnu teološku orijentaciju na intelektualnoj bazi.
Među poznatim teolozima svakako je na prvome mjestu prof. Heribert Mühlen iz Paderborna. Njegova su djela kod nas najviše prevođena u ediciji Duh i Voda u Jelsi na Hvaru, čiji su pokretači nekadašnji jelšanski župnik don Božidar Medvid i profesor na splitskoj Teologiji dr. fra Josip Marcelić. Obojica su u mirovini, ali bili su i ostali angažirani predvoditelji pokreta Obnova u Duhu na ovim našim prostorima.

Svatko može biti karizmatik

Inače, sam naziv karizmatski pokret, kako i sami hrvatski biskupi kažu, nije najprecizniji. Sama riječ "karizma" potječe iz grčkog jezika i u prijevodu znači "dar". Teološki gledano, darovi su različiti, a isti je Duh. Taj Duh upravo je onaj koji se na prve Duhove spustio na apostole u dvorani Posljednje večere i ispunio ih svojim darovima, među ostalim i time da su ih svi oni koji su se tada našli u Jeruzalemu razumjeli iako su im govorili različitim jezicima. Temeljni su, inače, darovi propovijedanja, naučavanja, i oni su dani mnogima, ne samo pripadnicima ovih novih pokreta. Svatko može na svoj način biti karizmatik, stoga naziv Obnova u Duhu više govori o tome kako su moderni duhovni seminari naglašeno upućeni na iskustvo Duha Svetoga.
Evanđelist Luka zapisao je kako je apostol Ivan jednom zgodom rekao Isusu: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" Prema tome, braniti ocu Manjackalu, koji, usput budi rečeno, od 13. do 16. prosinca u Dubrovniku organizira seminar pod nazivom Susret sa živim Bogom, i drugim svjetski poznatim voditeljima duhovnih seminara nastupe u Hrvatskoj, zbog nekakvog suprotstavljanja hrvatskim biskupima i stvaranja paralelne Crkve, sasvim je kontraproduktivno. Organizatori, pak, takvih seminara od biskupa bi trebali na vrijeme ishoditi dozvole za njihovo održavanje. Biskupi koji ih, unatoč tome, ne dopuštaju, trebali bi se malo zamisliti da možda ne uskraćuju Duha onima koji su povjereni njihovoj pastoralnoj skrbi.

Voditelj informatike: Goran Bašić
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2002.