RAZGOVOR Poznati
karizmatičar o. James Manjackal održao je seminar u Viškovu s
dopuštenjem riječkoga nadbiskupa mons. Ivana Devčića
Hrvatima treba
katolička televizija
Autor Marijana
Jakovljević
U Viškovu kraj Rijeke svjetski poznati
karizmatik o. James Manjackal održao je četverodnevni seminar
“Susretni živoga Boga u euharistiji” na poziv mjesnoga župnika
o. Ivana Androića i uz dopuštenje riječkoga nadbiskupa Ivana
Devčića. O. James napisao je mnogo knjiga, od kojih
je osam prevedeno na hrvatski jezik, a najnovija “Dodirnuo me
je i ozdravio” posvećena je Ivanu Pavlu II.
VL: Koja je razlika između
tradicionalne i karizmatske Crkve? JAMES: Prava
tradicija Crkve zapravo je karizmatska, jer Crkva je nastala
silaskom Duha Svetoga. U ranokršćanskoj crkvi svi su bili
karizmatici. Učenici, apostoli, prvi kršćani, svi su se
služili darovima. O tome možemo čitati u Djelima apostolskim.
No kasnije se Crkva razdvojila, a to nije put Duha Svetoga.
Duh Sveti je ljubav, a razdori dolaze po zloduhu. Katolička
crkva trebala bi slijediti ranokršćane. Papa Ivan XXIII.
zalagao se za novu Pedesetnicu, što znači da je Crkva izubila
Duha Svetoga. Kao rezultat toga imamo Drugi vatikanski
koncil. Mnogi pokreti su se javili nakon toga u Crkvi, a jedan
od najvećih je karizmatski. To je put Crkve. Ivan Pavao II.
oduvijek je ohrabrivao karizmatike i rekao da je to jedan od
najvećih darova Crkvi. Po karizmatskom pokretu ljudi se
vraćaju, nalaze vjeru, počinju više moliti, više čitati Sveto
pismo, postaju autentični kršćani. Ja sam i tradicionalni
katolik i karizmatik. Mi smo tu vjeru dobili još u prvom
stoljeću. Slijedim Crkvu, slijedim crkvena učenja i nema
kompromisa za mene. Zato je za mene pulski biskup Ivan Milovan
rekao da sam potpuni katolik. Ne mislim da su to paralelni
putevi, ali ljudi su ih takvim učinili.
Strah kod svećenika VL: Kako da se naši svećenici otvore
i prihvate karizmatski pokret? JAMES: To bih rekao
svećenicima kad bih održao seminar za njih. Volim
propovijedati svećenicima. Mnogi nisu osjetili snagu
svećeničkog sakramenta niti su voljni sve vrijeme posvetiti
ljudima. Problem je i strah. S jedne strane trebali bi se
odreći mnogo toga – površnosti, loših navika, a s druge, ako
ljudi postanu karizmatici, boje se da će možda iskorištavati
darove, možda će Crkva izaći izvan kontrole. Ali to ne bi
trebalo stvarati strahove. Postoje karizmatici koji su vjerni
Crkvi i žive sakramentalno. To je često govorio i papa Ivan
Pavao II.
VL: Na Duhove
iduće godine bit će susret svih novih pokreta s papom
Benediktom XVI. Mislite li da je to put nove
evangelizacije? JAMES: Da. Svake su se godine
karizmatici sastajali s papom Ivanom Pavlom II.
VL: Kakav stav novi papa ima prema
karizmatskom pokretu? JAMES: Ne znam. On o tome nije
puno govorio. Znam da je primio u Vatikanu puno karizmatika.
Mladima je poručio da vode računa o Pedesetnici. To je
poveznica s duhovnošću prethodnog pape.
VL: Tko može biti duhovni vođa ili
duhovnik? JAMES: Onaj čovjek, svećenik, koji je
ispunjen Duhom Svetim i po njemu živi, moralno dobar čovjek,
bez kompromisa, koji je svoj život zaista predao
Isusu.
VL: Mislite li
da ljudi na karizmatske programe dolaze ponajprije zbog
fizičkih ozdravljenja? JAMES: U četvrtak je jako
kišilo i bilo je hladno, a ljudi su tamo stajali potpuno
mokri. Mislite li da su ozdravljenje tražili? Oni su čekali
Isusa i njegovu ljubav. To su predrasude koje dolaze od
antikarizmatika. Primjerice, ako je tisuću ljudi na seminaru,
možda je stotinu došlo radi ozdravljenja. Oni žele biti s
Isusom, rasti u vjeri i u Crkvi.
Protiv predrasuda VL: Kako se osloboditi
predrasuda? JAMES: Molitvom. No Isus je u svome
javnom djelovanju imao dvije službe: ozdravljanje i
propovijedanje. I to je ostavio u nasljedstvo učenicima. To je
dužnost Crkve. Karizmatici su vrlo svjesni te službe. I to je
karizmatska obnova, autentičnost kršćanskoga života. To znači
ljubiti bližnje i sve ostale ljude.
VL: Može li se možda reći kako je
ozdravljenje “udica” kako bi se ljudi “upecali” za
Isusa? JAMES: Ne, to nije “udica”, nego služba
ozdravljanja. Isus je ili prvo ozdravljao, a onda
propovijedao, ili propovijedao pa ozdravljao. Ljudi trebaju
ozdravljenje. Svakodnevno dobivaju rane i Crkva daje
ozdravljenje. Dužnost je propovjednika da moli za ljude kako
bi iskusili vjeru i euharistiju. To je ono što karizmatičari
čine. Ljudi dolaze u crkve kako bi primili nešto u svoje
živote – radost, ozdravljenje. Ako im to ne date, Crkva je
prazna. Zato odlaze u druge religije i sekte. Puno je sekti
danas u Hrvatskoj. Fizičko ozdravljenje možemo dobiti u
bolnici, ali unutarnje samo po Duhu Svetomu. To je ono što
Crkva treba dati.
Zabranjeno voće VL: Ono što ste govorili tijekom
prijašnjih dolazaka u Hrvatsku i što je bilo objavljeno,
aktualno je i danas. Znači li to da se društvo nije
promijenilo, da ljudi nisu shvatili? JAMES: Ipak,
promjena ima, malih, polaganih. Vidi se to i na ljudima koji
sada stižu na seminar iz svih krajeva Hrvatske. Mnogi redovito
mole osobnu molitvu, mole zajedno u obitelji, počeli su čitati
Bibliju, mnogi su se pomirili, brakovi su se održali, mnogi su
prestali piti alkohol. U Hrvatskoj Katolička crkva mnogo
utječe na narod; biskupi i svećenici, jer je Crkva
hijerarhijska. No nažalost te promjene mnogi od njih ne žele
priznati. Ali primjerice, nadbiskup Prenđa ohrabruje katoličke
karizmatske zajednice i u njegovoj nadbiskupiji ljudi uistinu
žive autentičnim kršćanskim životom, i svećenici su prihvatili
karizmatsku obnovu. To je razlika koju vidimo u odnosu na
druge (nad)biskupije. Nažalost, još je uglavnom ostao osjećaj
zabranjenog voća, da je karizmatsko voće zabranjeno. U mnogim
zemljama biskup vodi brigu o karizmatskom
pokretu.
VL: Kako bi se
vjernik laik u takvoj situaciji trebao postaviti da bi
poštovao i hijerarhiju, ali i bio otvoren za karizmatski
pokret? JAMES: To jest problem i treba za to moliti.
Znam da su mnogi u Hrvatskoj otvorili srca za Duha Svetoga,
ali nisu priznati od službene Crkve.
VL: Kakva je uloga medija u
tome? JAMES: Mediji mogu mnogo dobra učiniti. U
mojoj zemlji, Indiji, postoje čak tri televizijska katolička
kanala. Bilo bi dobro da i u Hrvatskoj imate katoličku
televiziju. Postoje i mnogi problemi, jer mnogi katolici nisu
pravi kršćani, mnoge katoličke udruge nažalost nisu autentične
kršćanske udruge. Ja sam prije seminara dao intervju za
Hrvatski katolički radio i Radio Mir iz Međugorja, gdje sam
bio kako bih molio za Hrvatsku, BiH i ovaj
seminar.
I ja mislim da nam treba katolicka televizija,jer kako
vidite ove druge nas samo kvare nekim
filmovima punih ubijanja i seksa.A to sve mala djeca
moraju gledati.Kad smo vec kod televizija,zasto ne bi stavili
jedan poseban program za djecu,da i ona imaju sta
gledati.Ovako nam drzava samo kvari mladez i djecu svojim
prostim programima.
Hvala Vam za krasan seminar, koji ste nam ovih dana
odrzali. Hvala sto ste s nama podijelili Vasu zivotnu pricu,
koja je za nas bila vrlo poucna. Hvala Vam sto ste nam
priblizili Duha svetog. Dodjite nam opet!
a kad ono ideš na seminare svakome tko hoda pola metra
iznad zemlje... nije on ništa pametno i novog rekao, sve to
već negdje piše, samo on je to pročitao za razliku od tebe...
Riječ
poznatog karizmatika slušala se i po kiši i po suncu
Ni
jaka kiša, ni škura bura, ni hladnoća neprimjerena zadnjim
rujanskim danima nije spriječila više tisuća vjernika koji su
svakodnevno išli u Viškovo gdje je zadnja četiri dana seminar
duhovne obnove održao o. James Manjackal. Jučer je bilo
najljepše vrijeme, a i neradni dan, pa su put Viškova krenuli
brojni vjernici ne samo s područja Riječke nadbiskupije nego i
iz drugih krajeva Hrvatske. Vodeći vjernike kroz zajedničku
molitvu, o. James ih je pozivao da otvore srca Isusu i po
njegovoj riječi žive svoj život. Posebno se obraćao
roditeljima, pozivajući ih da djeci prije svega usađuju u srca
vjeru, koja će zajedno s njima rasti, pa će i će oni stasati u
istinske vjernike. Izrazio je žaljenje zbog informacija da u
Hrvatskoj mnogi roditelji ne krste djecu, ali i zbog toga što
mladi izbjegavaju vjenčanje u crkvi. Njegove riječi na
seminaru i na misama koju je slavio na kraju svakoga dana
slušale su se u tišini, tek uz usklike odobravanja. Riječki
nadbiskup Ivan Devčić podržava ovakve susrete, ali želi da se
oni nastave svakoga dana u obiteljima i na misama, a ne da
nakon odlaska o. Jamesa vjernici zaborave što im je on poručio
i savjetovao. (N. K.)
.gif)
.gif)
.gif)
