SVJEDOČANSTVA

Zovem se Vanja. Iz Ptuja sam u Sloveniji. U osnovnoj školi sam imala problema s učenjem, a nisam se slagala ni s roditeljima. Bila sam drska i depresivna te nisam imala želju za životom. Imala sam nekoliko psihičkih problema. Na duhovnu obnovu o. Jamesa na Kurešček sam po prvi put otišla pred osam godina i od tada se moj život posve izmijenio. Isus je ozdravio moj um kao i moje odnose s drugim ljudima. Uspješno sam završila studij i sad sam nova osoba koja voli svoje roditelje i svih oko mene. Idem naprijed sa svojim životom vjerujući mom Isusu. Hvala ti Isuse. Hvala o. James.
e-pošta : Vanja_kampi@yahoo.com

Zovem se Slavica. Iz Hrvatske sam i živim u Puli. Kad sam 2003.g. nazočila duhovnoj obnovi o. Jamesa u Hrvatskoj, na otoku Krku, imala sam bolove u prsištu i u zglobovima. Moja kćerka Danijela je imala probleme s desnom rukom i jake bolove. Isus je zazvao moje ime preko o. Jamesa i obje smo ozdravile. Od tada redovito odlazimo na seminare o. Jamesa na Kurešček. Slava našem Gospodinu. Aleluja!

Slavica Grgurević
Skokovica 27
52300 Pula, Hrvatska
 

Zovem se Ivan. Sedamdeset i tri su mi godine i živim na Polju, u Ljubljani, Sloveniji. Godine 2005. imao sam neprestane bolove u području srca. Prema postavljenoj dijagnozi trebao sam ići na operaciju srčanih zalistaka. Tada sam čuo za duhovnu obnovu o. Jamesa na Kureščeku. Tijekom molitve za zdravlje o. James me je prozvao i rekao kako sam ozdravio. Tijekom  povratka kući tog dana dva sata nisam osjećao nikakvu bol. Kardiološki nalazi su pokazali kako mi uopće biše ne treba operacija. Isus je ozdravio moje srce. Slava Gospodinu!
Dragi o. James, dnevno molim Gospodina da Vas zaštiti i blagoslovi.

Ivan Rajk
Ljubljana Polje
Slovenija

Ja sam Jasminka iz Celja u Sloveniji. Rodila sam se u bezbožničkoj obitelji, pa me roditelji nisu krstili. U potrazi za Bogom počela sam se baviti različitim poganskim duhovnostima „novog doba“ poput transcendentalne meditacije, reikija, joge i dr. U međuvremenu sam se krstila, ali se još uvijek nisam bila obratila u svojem srcu. Za mene je krštenje bio samo obred, pa sam 20 godina živjela bez iskustva mira i radosti u srcu. Bila sam puna odbojnosti, strahova i kompleksa manje vrijednosti. Godine 2007. došla sam na duhovnu obnovu o. Jamesa na Kurešček. Ostala sam ondje samo nekoliko sati jer je to bilo dovoljno Isusu da dotakne moje srce. Otišla sam na idući seminar o. Jamesa u Log gdje sam u Presvetom Duhu spoznala svoj griješan život. Došlo je vrijeme za duboku ispovijed i u meni je započelo pravo obraćenje. Posve sam prekinula sa starim načinom života i iskusila nov život pun radosti i mira u duši. Danas svednevice dolazim na svetu misu, čitam Bibliju i sama molim. Gospodin me je također oslobodio od boli u kralježnici, od koje sam od djetinjstva patila. Ozdravila sam i od želučanih bolova te poremećaja u ishrani. Slavim Isusa, Aleluja! Također molim i za o. Jamesa.

Jasminka Jeršić
Trubarjeva 32
3000 Celje, Slovenija
 

Zovem se Irena i 21 mi je godina. Iz tradicionalne sam katoličke obitelji. Od djetinjstva sam se zanimala za vjeru, ali sam tek na duhovnoj obnovi o. Jamesa pred osam godina uspostavila osoban odnos s Isusom. Gospodin je u to vrijeme ubacio u moje srce želju za Njim, no kako sam rasla imala sam želju da me drugi poštuju i da me prihvaćaju budući da sam patila od osjećaja odbačenosti i kompleksa manje vrijednosti. Tijekom volontiranja u društvu bih uvijek tražila pažnju dječaka, što se je nastavilo sve do moje 19. godine.

Na seminaru na Kureščeku pred dvije godine doživjela sam duboko nutarnje ozdravljenje i ispunjenje Božjom ljubavlju. Prekinula sam griješan odnos s tadašnjim dečkom i dobro sam se ispovjedila. Postavila sam Isusa na prvo mjesto u životu. Danas svednevice idem na svetu misu, tjedno se ispovijedam i odvajam vrijeme za svoju osobnu molitvu. Slava Gospodinu!

Irena Zakrajšek
Videm 12
1312 Videm – Dobrepolje
Slovenija
 

Dragi o. James, zovem se Mateja. Na Kureščeku sam ozdravila sam od infekcije HPV (ljudskim papiloma virusom), koji izaziva rak vrata maternice. Primala sam injekcije zbog toga sve do 2006.g. kad me je Isus zazvao i ozdravio. Štoviše, liječnici su bili rekli da mi je potrebna operacija, a sada mi ona više ne treba. Posve sam zdrava. Hvala Vam za sve vaše molitve.
Mateja. metves@gmail.com

Ja sam Evelina iz Pule, Hrvatske. Preboljela sam dva perikarditisa i ozdravila u Padovi, ali se je učestala i jaka bol u području srca nastavila i nakon toga. Godine 2003. na duhovnoj obnovi o. Jamesa u Puli posve sam ozdravila i moja desna karotidna arterija također je iscijelila. Isuse, hvala Ti! Amen Aleluja!
Evelina Žuljić
Prostinske bune 7
Pula, Hrvatska

Zovem se Zvonka i živim u mjestu Grad u Sloveniji. Ozdravila sam na seminaru o. Jamesa na Turnišću 2006. godine. Patila sam od bolova u trbuhu koji su nakon seminara posve nestali. Od tada se izvrsno osjećam. Hvala Vam o. James. Slava Isusu!
Zvonka Krpić
Grad 169
Obćina Grad, Slovenija

Ja sam Branka i 63 su mi godine. Hrvatica sam, ali živim u Sloveniji. Želim posvjedočiti o svojem obraćenju na duhovnim obnovama o. Jamesa. Bila sam izgubila vjeru (ukoliko sam ju uopće ikad prije toga i imala!) kao srednjoškolka. Tijekom dugih godina živjela sam u većim grijesima te sam za posljedicu imala brojna duhovna i tjelesna trpljenja. Nazočila sam gotovo svim duhovnim obnovama koje je o. James održao u Hrvatskoj i u Sloveniji. Isus mi je otvarao srce preko nagovora o. Jamesa te sam sposobna duboko se ispovjediti kako bih zadobila nov život kao dijete Božje. Na svakom su seminaru tijekom molitve za nutarnje ozdravljenje iscjeljivale moje rane zbog bolnih uspomena. Danas sam duhovno i tjelesno zdrava. Uslijed moje nazočnosti na nizu seminara, događala su se i brojna čuda u mojoj obitelji. Slava Bogu! Aleluja!

Branka Matoić
Tomšićeva 5
1241 Kamnik, Slovenija

Ja sam Marija iz Slovenije. Na seminaru o. Jamesa dobila sam dar vjere i obraćenja. Na Kureščku sam 2009.g. čula o. Jamesa reći: „Pojedini ljudi primaju blagoslov za uspješnu prodaju svoje imovine.“ Odmah sam u te riječi povjerovala i osjetila kako sam jedna od tih ljudi. Naime, nekoliko smo godina pokušavali prodati građevinsko zemljište, ali se kupac nije pojavljivao. Samo tjedan dana nakon duhovne obnove prodala sam zemljište za više novca nego li sam bila očekivala. Ovaj događaj je povećao moju vjeru u Gospodina Isusa Krista. Iduće sam godine na seminaru ozdravila od tenosinovitisa. Imala sam jake bolove u ručnom zglobu i prstima na ruci. Reumatolog je potvrdio bolest ultrazvukom, ali me nije mogao izliječiti. Isus je me ozdravio, tako da danas više uopće nemam bolova. Aleluja!
Maria7@mail.386.com

Zovem se Emina i živim u Sloveniji. Pred dvije godine nazočila sam duhovnoj obnovi o. Jamesa na Kureščeku. Nisam bila katoličke vjere jer je moj otac bio musliman, a majka kršćanka, ali ne katolica. Kad sam čula o. Jamesa pripovijedati  o Isusu te vidjela čudesna ozdravljenja koja se događaju na duhovnoj obnovi, snažno sam zaplakala. Nakon seminara pisala sam o. Jamesu e-poštom i zamolila ga da se pomoli za moje roditelje i brata. U odgovoru (ne znam kako je mogao znati da nisam bila krštena?), pitao me jesam li krštena i time dirnuo moje srce te sam mu u sljedećoj e-poruci napisala da nisam krštena, na što mi je savjetovao otići k svećeniku te proučiti katekizam i Sveto Pismo. Nakon toga sam se krstila. U listopadu 2009. jedan mi je slovenski svećenik udijelio tri sveta sakramenta. Danas sam ponosna katolica. Dnevno molim Isusu te idem na svetu misu.

emulalic@yahoo.com

Zovem se Gabrijela. Imala sam tumor u mokraćnom mjehuru te sam 2006.g. operirana. Godine 2008. nazočila sam seminaru o. Jamesa na Kureščeku. Tijekom molitve za zdravlje čula sam kako Isus preko o. Jamesa govori kako dvije osobe imena Gabrijela ozdravljaju. Osjetila sam kako vjetar puše preda mnom i prolazi mi cijelim tijelom te sam osjetila nepodnošljivu bol u području mjehura. Plakala sam, ali sam vjerovala da me je Isus dodirnuo i ozdravio. Idućeg sam se dana osjećala dobro. Kad sam nakon seminara posjetila urologa, on je utvrdio da sam posve zdrava. Godine 2009. vratio mi se je osjet njuha, kojeg sam bila izgubila četiri godine prije toga i liječnici me nisu mogli izliječiti. Kako li je dobro opet moći mirisati! Zahvalna sam Gospodinu. Slava Bogu zauvijek!

Gabrijela Cviren
Crna pri Kamniku
1242 Stahovica, Slovenija

------------

Testimony of Lidija Puš

Dear Father James,
 

I wish to give my testimony of all beautiful things which happened to me since I've started to pray with your prayer warrior group.

Maybe in a few words for beginning. Me and my children were living in Zagreb, Croatia. Before two years something really bad happened to me. As this event is so bad and painfull for me, I with the heavy heart decided to remove from Zagreb. In last year me and my children came to live into Ljubljana, Slovenia. As I'm a Croatian one and a foreign citizen in Slovenia, it's quite difficult to me to find o job.

As the work is so important in our lifes, two months ago I joined your prayer warrior group. I asked for prayers for me to help me to find an employment and to get a lot of job in translating as I wish to return my doubts and have a normal life. I also asked for protection and blessing for my children and me and our family. I am happy to report that my prayers have been answered with your prayer Fr. James.

Only a three weeks after I've started to pray with your prayer warrior group, my father completely unexpected made a big and life important gift to me and my children. Dear Fr. James, as this gift is so unexpected for me and as I even did not ask for gifts, only for job, it is my firm belief that this gift is grace for me and my children which we obtained with your prayer. Thank you Fr. James. One week after that I get the biggest wording for translating I've ever get. I must say that in my whole life (and I have a 17 years of experiences in translating) I've never get such a big job.

This summer me and my children didn't plan to go to vacation. Somehow, I don't know how, situation has changed and we went to vacation. You can imagine how happy we were. During the vacation some jobs appeared to be done. I recognized these jobs as an opportunity to me to return my father all his kidness by working, so I tuck up my sleeves and done all this jobs with great pleasure.

Dear Father James, I know that all these happened thanks to you and that my prayers have been answered with your prayer. Thank you. I'm still looking for an employment but these beautifull things which happened filled up my heart with gratitude and gave me a new hope.

I will continue to pray with your prayer warrior group every day. May God bless you and keep you Father James from all harm.

In Jesus and Mary

Lidija Puš 04.09.2003
1356 Dobrova (near Ljubljana)
Slovenia

Radek, Češka Republika, Brno
Jedan od naših vrsnijih svećenika običava reći: „Bog evangelizira čovjeka putem šoka ili putem smijeha, a ondje gdje je dosada, ondje nema Boga.“ Slijedi moje svjedočanstvo kao dokaz Božjeg smisla za humor.
 

Otac James Manjackal bio je vrlo važan dio mojeg puta u katoličku crkvu. Bio sam na njegovim seminarima tri puta, najprije u rujnu 2009.g. Ključan dio za mene se je dogodio kad sam spoznao koliko grijeh sprječava Božju milost.

Tijekom prvog seminara došla mi je vrlo snažna misao „Ispravite svoje putove." Zvučilo je vrlo jasno i u tom sam trenutku imao jasnu spoznaju. Ova rečenica, kako sam kasnije vidio je iz Matejevog evanđelja 3,3 – „Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze."

Ovo mi je bilo potrebno jer sam ja evangeliziran i šokom – preko moje kćeri. Kad su joj bile dvije godine oboljela je od atopičnog dermatitisa (vrste ekcema). Kao nevjernik odlučio sam „to riješiti“ sam, drugim riječima preko nekakvih iscjelitelja. No, nakon dvije godine pojavio se je neočekivan učinak ove terapije, t.j. moja kćer je oboljela od još opasnije bolesti - EPILEPSIJE. Udvostručio sam napore za njezino izlječenje putem raznih oblika ENERGETSKIH liječnika, ali se je njezino stanje pogoršavalo. Kod jednog njezinog izrazito jakog napada očajnički sam shvatio kako nam je potrebna pomoć i spontano sam se pomolio  Isusu i Mariji za to. Napad je prestao i tada sam spoznao da se moram prestati utjecati iscjeliteljima za pomoć. Nakon nekoliko mjeseci pronašao sam svećenika koji mi je postavio ključno pitanje: „Odakle točno ti ljud (iscjelitelji) dobivaju svoju ENERGIJU?” Nisam znao odgovora, ali mi je nakon nekog vremena sve bilo jasno. Svećenik je rekao: „Predpostavljam da se ovdje uopće ne radi o epilepsiji!” Tad sam morao odlučiti kojim ću putem poći. Odabrao sam kršćanski put!

Stoga smo djecu krstili i učinak je bio trenutan -  liječnik je EEG analizom ustanovio veliko poboljšanje. Zatim sam odveo kćer na evangelizacijski dan k ocu Jamesu (posljednji dan njegovog seminara 2009.g. u Koclirovu). Nakon mjesec dana opet joj je učinjen EEG i liječnik je rekao: „Zdrava je!” Od tada više nije imala niti jedan napad i na EEG nalaz se samo ponekad pokazuje vrlo blage otklone.
Koji je točno bio moj grijeh? Neposluh prema 1. Božjoj zapovijedi – „NEMOJ IMATI DRUGIH BOGOVA UZA ME!"  Brojnim ljudima govorim ono što je svećenik rekao: „Budite pažljivi komu dozvoljavate da polaže ruke na vas. Izvrstan upit za provjeru je: „Je li Isus tvoj Gospodin?“  Hvala Isuse, hvala Crkvo, hvala o. James.

Radek, Češka, Brno
 

Luka Barišić.
Zovem se Luka Barišić. Pred pet godina nazočio sam duhovnoj obnovi koju je o. James održao u St. Johns Parku, u Sydneyu te sam doživio veliko duhovno obraćenje. Danas redovio molim i svednevice idem na svetu misu. Više nisam onaj stari Luka jer je Gospodin uzeo od mene mojeg starog „ja“ i darovao mi novog „mene“, sazdanog prema Njegovoj slici. Kad sam bio na duhovnoj obnovi bolovao sam od dvije bolesti – problema sa štitnjačom i tromba u žilama na nozi. Isus me je zazvao imenom tijekom molitve za ozdravljenje i sam ozdravio sam. Ponajprije to nisam mogao vjerovati, pa me je drugog dana Gospodin upitao: „ Luka, zašto ne vjeruješ i ne prihvatiš svoje ozdravljenje". Zaplakao sam i odgovorio: „Gospodine, ja vjerujem da sam zdrav!“ Od tada je prošlo pet godina i nemam nikakva problema. Isus me je posve ozdravio. Slava Gospodinu! Dnevno molim za o. Jamesa i njegovo poslanje diljem svijeta, kao i za Gaby. Neka ih Gospodin blagoslovi izvrsnim zdravljem duše i tijela.

Luka Barišić
St Johns Park,
Sydney, Australia

Piotr
Oče James!
Zahvaljujem Isusu Kristu što me je izliječio od homoseksualnosti preko Vaših ruku i Vašeg naviještanja Božje riječi. Nazočio sam Vašim duhovnim obnovama u Elblagu ove godine i moram priznati kako se je moj život posve izmijenio. Spreman sam pružiti svoje svjedočanstvo svakomu tko pati od istog problema jer naš Gospodin Isus Krist ima moć to izmijeniti. Moj je život veliki dokaz da je to moguće. Trenutno mogu reći da je homoseksualnost jedna velika laž koja usmjeruje nesretne ljude u još veću prazninu. Znadem da postoji velik broj homoseksualaca koji traže pomoć i nadu svojim životu. Želio bih biti alat u Božjim rukama ukoliko je Njegov plan to učiniti za njih. Molim za njim i vjerujem da će mi Gospodin dati vrijeme i snagu da radim za ljude kojima nije dobro. Bog Vas blagoslovio, oče.

Piotr, Poljska

Iris
Zovem se Iris Konzert. Udana sam i živim u Tirolu, u Austriji.
Zahvaljujući baki primila sam svetu potvrdu u svibnju 1973. g. Ona je molila krunicu svakog dana i bila je vjernica. U srpnju 1973.g. moja obitelj (nastarije sam od petoro djece) je napustila Katoličku crkvu i pristupila Jehovinim svjedocima. Gopdine 1981. majka mi je umrla od raka u dobi od samo 37 godina. Nakon majčine smrti napustili smo Jehovine svjedoke. Onih 8 godina koje smo proveli unutar Jehovinih svjedoka ostavili su u nama dubok trag. Susreli smo se s Jehovom kao strogim i osuđujućim bogom. Katolička je crkva za nas bila babilonska bludnica. Govorili su nam kako su sotona i njegovi zlodusi na djelu u Katoličkoj crkvi te da su križ, blagoslovljena vode i svi kipovi u crkvi demonski.
Više nisam željela ništa čuti ili znati o takvomu bogu, tomu zlom Jehovi kojeg sam srela u Svjedocima, pa sam mu, stoga, okrenula leđa. Cijelih 17 godina živjela sam kao pseudo-ateist i bila sam velika grješnica, t.j. odvojena od Boga. Brat mi je počeo piti, sestra je dobila dijete s posebnim potrebama, a ja sam postajala sve tužnijom i tužnijom. Pribjegnula sam ezoteriji i okultnim praksi. Između ostalog, pokušala sam „doći u doticaj“ s preminulom majkom i slično. Usprkos svemu što mi je ezoterija ponudila, postajala sam sve tužnijom i depresivnijom i počela sam tragati za „Ljubavlju“.
Godine 2000. „slučajno“ sam gledala emisiju o Majki Božjoj na dalekovidnici. Ondje se je predstavljala knjiga Gabriele Kuby pod nazivom „Moj put k Mariji“ (Kako sam pronašla Mariju). Kupila sam tu knjigu i odmah ju pročitala. Mislila sam, Marija – to je to! To je ženska koja je milosrdna, a ne strog i moćan bog poput Jehove. Sigurna sam kako je Marija baš za mene! Tada mi ne će trebati nikakva crkva niti Isus!
U toj se knjizi krunica često spominje i osjećala sam poticaj moljenjem krunice. (Uvjerena sam kako sam taj poticaj osjećala jer mi je baka uvijek molila krunicu), no nisam ju znala moliti. Jednog sam dana prolazila pokraj crkve u kojoj su ljudi molili krunicu. Ušla sam i slušala njihovu molitvu. Zatim sam nekoliko puta znala otići u tu crkvu kako bih molila krunica skupa s ženama koje su ondje bile. Našla sam i brošuru o krunici i započela sam ju moliti u svojem domu. Ubrzo nakon toga došla sam u doticaj s karizmatskom skupinom i postupno smo započeli odlaziti u crkvu. Nakon odprilike 3 godine opet sam se pridružila Crkvi. U to su me doba često puta mučile brojne sumnje u svezi s Katoličkom crkvom i njezinim učenjem.
Godine 2005. o. James je došao u Innsbruck i nazočila sam njegovoj duhovnoj obnovi po prvi put. Ono što je govorio bilo je za mene djelomice „neizdrživo“. Bile su to teške riječi za moje uši. Nekon nekog vremena otklizala sam u duhovnu krizu. S druge strane, nikako nisam mogla zaboraviti na o. Jamesove jasne i nedvojbene riječi – s druge strane, brojni teolozi govore kako se sve što je zapisano u Bibliji ne treba izrijekom uzeti. Stoga sam bila u nedoumici, zbunjena i prestala sam polaziti sv. misu i sastanke molitvene zajednice. Na početku 2006. čula sam kako će o. James doći u Linz. Čudno, ali osjetila sam jak poriv otići onamo. U Linzu sam se osjećala bolje u svezi s učenjem koje je propovijedao o. James. Ondje sam po prvi put dala služiti gregorijanske mise za moje obiteljsko stablo. Postojale su brojne bolesti, prerane smrti i ovisnički problemi u mojoj obitelji. Nakon te duhovne obnove odbacila sam brojne ezoterijske knjige koje sam držala u svojem domu. Moja žeđ za Istinom svednevice je rasla.
U jesen iste godine otišla sam na svoju treću duhovnu obnovu s o. Jamesom. U Beču je o. James rekao kako treba proći 10 godina dok sve vezanosti s ezoterijom ne iščeznu. U Beču nisam smogla hrabrosti prstupiti o. Jamesu radi savjeta. „Bojala“ sam ga se. Ponajprije, prema mojem mišljenju, on je bio strog, a drugo, bojala sam se da bi mogao prozrjeti svo zlo i grijehe koji su postojali u meni te sam željela odgoditi razgovor s njime sve dok ne postanem „sveta“ (jer Bog želi moju svetost). Umjesto toga dobro sam se ispovijedila i sjetila se brojnih stvari iz prošlosti. Prije te duhovne obnove izrazito sam loše spavala. Nakon toga, nisam imala nikakvih problema ustati se rano i odvojiti vrijeme za osobnu molitvu te sam svednevice prije posla išla na sv. misu. To me je približilo k Isusu i moja je ljubav za Crkvu je također narasla. Uključila sam se u lanac molitvene borbe s o. Jamesom te sam ga zamolila za molitvu kako bi se moj brat Gerald obratio (najviše sam se brinula u svezi s ovim bratom). Što je više rasla moja ljubav za Isusa i Svetu Crkvu, tim sam više željela privesti mojeg supruga, oca, braću i sestre k Isusu u Crkvi.
U kolovozu 2009.g. nazočila sam duhovnoj obnovi u Grazu. Prije ovog seminara imala sam jake bolove u križima. Mogla sam se jedino „kotrljati“ iz kreveta i jedva sam mogla klečati od boli. Htjela sam ići k liječniku prije seminara. Tijekom molitve za ozdravljenje o. James me je prozvao i rekao kako sam ozdravila. Prihvatila sam ozdravljenje i od tog trenutka je moja bol nestala. U Grazu sam se pridružila Prijateljima apostolata o. Jamesa. Od tada snažno osjećam milost koju primam kroz njegove sv. mise, rad i molitve.
Moja peta duhovna obnova kod o. Jamesa odvila se je u Linzu u listopadu 2009.g. Tema joj je bila ozdravljenje obiteljskog stabla.
Zahvaljujem o. Jamesu na snažnoj molitvi i velikoj predanosti evangelizaciji te želim njemu i evangelizacijskoj skupini najprobraniji Božji blagoslov! Na svakoj duhovnoj obnovi primala sam unutarnje ozdravljenje: moja se je vjera osnažila, moja lubav prema Euharistiji povećala i još uvijek raste, a njegove jasne, ISTINITE riječi su mi pokazale put kojim mi je ići. Također sam iskusila da su moje molitve češće uslišene. Gospodnja vatra peče, gori, čisti i potiče na  kajanje!
Na kraju bih željela reći kako smo moj brat Gerald i ja oboje nazočili duhovnoj obnovi u  Kopfingu 2010.g. Nadam se i molim da moj brat također napiše svoje svjedočanstvo o. Jamesu.

Irena
Godine 1996. ležala sam ozbiljno bolesna na ginekološkom odjelu splitske bolnice. Istodobno su mi bile dijagnosticirane tri različite bolesti. Svaka pojedinačna dijagnoza značila je kako će mi ostati vrlo malene mogućnosti postati majkom, a sve tri skupa nisu mi ostavljale ni malo nade u majčinstvo. Imala samm tumor na maternici, falopijske cijevi, koje su bile izobličene i pretvorile su se u kugle, te sam imala adhezije povezane s pelvisom i jajnicima koje su se uslijed endometrioze pretvorile u cistu čokoladne boje.

Budući da sam liječnica, ozbiljnost mojeg zdravstvenog stanja bila mi je posve jasna. Nikako nisam mogla prihvatiti takvo stanje. Zašto mi se je to dogodilo? Nisam to zaslužila. Zašto me Bog kažnjava? Duhovno sam sve više propadala. Do tada sam polazila sv. misu gotovo svednevice, a sad sam se morala prisiljavati da joj nazočim barem nedjeljom. Nisam više željela moliti jer mi je moliva postala dosadna. Mislila sam o sebi kako sam vjernica; odrasla sam u kršćanskoj obitelji. Sad znam da je to bila tradicijski kršćanska obitelj. Do tada nisam poznavala nikoga tko je bio vjernik u punom smislu te riječi. Duhovno sam tonula sve dublje i dublje. Znajući kako crkva ne dozvoljava izvanmateričnu oplodnju, odjedanput mi se je to učinilo kao jedna od prihvatljivih vrsti liječenja kakve su i brojne druge u mojoj struki. Triput sam pokušala izvanmatričnu oplodnju koja nije bila uspješna. Moji jajnici nisu proizvodili jajašca i folikuli su bili posve prazni. Bila sam najnesretnija osoba na zemaljskoj kugli. Danas shvaćam kako je to, zapravo, bilo milosno vrijeme. Bila sam duhovno i tjelesno iscrpljena, ali sam znala da ću, ukoliko se ne vratim molitvi, biti posve uništena.

Bila je Badnja večer i otišla sam na polnoćnicu. Svi su pjevali i radovali se a ja sam toliko plakala da su se ljudi oko mene okretali i gledali me. Suprug me je izvukao za ruku van iz crkve jer ga je bilo sram. Otrgnula sam se od njega i došla pred štalicu. Iz dubine srca plakala sam i vapila Presvetoj Djevici da mi izmoli milost majčinstva ili milost prihvatiti činjenicu da ne mogu donijeti dijete na svijet. Do Velike Gospe postala sam majkom. No, nisam bila potpuno sretna kako bi se očekivalo jer je u meni postojala praznina. Prijateljica mi je poklonila knjigu p. Jamesa Manjackal-a i iste godine, 2001. nazočila sam njegovoj duhovnoj obnovi u Splitu. Promatrala sam sretne ljude oko sebe, ali sam u sebi bila tužna.

Iduće je godine o. James opet bio u Splitu i na toj sam obnovi doživjela izlječenje. Svjedočila sam o tomu što je Gospodin učinio u mojem životu. O. James je položio ruke na mene i molio za izljev Presvetoga Duha. Dobila sam dar molitve u jezicima i još neke darove. Kasnije sam nazočila noš nekolicini duhovnih obnova i činila sve što je o. Manjackal svjetovao: odvojila sam vijeme za osobnu molitvu svakog dana, redovito sam primala sv. sakramente, čitala Sveto Pismo, molila za osobe koje su me povrijedile u životu, molila za obiteljsko stablo...
S duhovnim ozdravljenjem došlo je i tjelesno. Rodila sam još dvoje djece. Gospodin je uklonio križ neplodnosti od mene i dao mi je neke nove križeve za nositi, ali sad razumijem kako je vrijeme trpljenja zapravo vrijeme miosti. Razumijem vrijednost i snagu trpljenja koje se prikazuje Gospodinu. Sad znadem da je Božja ljubav čudotvorna te da radost ne ovisi toliko o životnim uvjetima koliko o samoj činjenici da dozvolimo Gospodinu biti našim Ocem.

S ljubavlju,
dr. Irena Primorac-Bošnjak
Split, Hrvatska

O. James i obitelj Landauro
Ovo je slika obitelji Landauro u Njemačkoj, koja obuhvaća Gaby Landauro (majku), Richija i Janine te njihovo četvoro djece: Annu (4i pol godine), Jamesa (3 i pol godine),  Mariju (2 godine) i Immanuela (9 mjeseci). Dr. Richija se je, dok je studirao medicinu, duboko dojmilo nevjerojatno i čudesno tjelesno izlječenje njegove majke, Gaby, koja je ozdravila od multiple skleroze, a što se je dogodilo tijekom duhovne obnove o. James u Augsburgu. Potaknut time, nakon što je niz godina bio udaljen od Gospodina i duboko uključen u new age, ezoteriju i loše ponašanje, Richi se je obratio na jednom od idućih seminara koje je o. James održao na istomu mjestu 2000.g. Do kraja 2003.g. Richi je susreo Janine, koja je bila protestantske vjere, ali se je s cijelom svojom obitelji obratila na katoličnstvo nakon jedne duhovne obnove o. James-a. Duboko ju se dojmio govor o. Jamesa o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Sv. Euharistiji. Richi i Janine su vjenčani 15. kolovoza 2004.g. – na dan Velike Gospe. Gospodin ih je blagoslovio s dva dječaka i dvije djevojčice. Cijela obitelj svednevice, bez iznimke,  nazoči sv. misi te su svakog tjedna barem jedanput u crkvi na klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Richie i Janine često govore kako su „naša djeca tako zdrava i izrazito dobrog ponašanja jer svećenik polaže svoje svete ruke na njih i moli nad njima svakog dana tijekom Sv. Pričesti.“ Anna i Maria već pitaju kad će moći primiti Sv. Pričest. Tijekom sv, mise i molitve vjernika Anna nikad ne izpušta moliti za svojega brata: „ Gospodine, daj da moj brat, James, bude sveti svećenik, propovjednik te da ima dar liječenja.“ Ukoliko netko upita malenog Jamesa što bi htio biti kad odraste, on spremno odgovara: „Svećenik, s darom liječenja i propovjednik!“ Roditelji svednevice s djecom mole Crkvenu Molitvu, zatim Gospinu krunicu i druge molitve. U večer roditelji uzmu svo četvoro djece na njihove zasebne molitve, svaki roditelj na glas pročita dio Svetog Pisma dok djeca slušaju, a zatim svatko od djece poljubi Sv. Pismo, zatim svoje roditelje te odu na spavanje. Prije odlaska u krevet, roditelji polože ruke na djecu i mole Božji blagoslovm a zatim to učine djeca svojim malim rukama za svoje roditelje i mole za njih! Ukoliko djeca nešto zgriješe, roditelji im to dadnu na znanje te ih upute zatražiti od Gospodina i od roditelja oproštenje. Također ih upute zatražiti oprost jedni od drugih ukoliko se dogodi da se međusobno uvrijede. I Richi i Janine su, pokraj svojih zvanja liječnika i domaćice, uključeni u o. Jamesov evangelizacijski rad diljem Europe. Odlaze s o. James-om na duhovne obnove i prevode njegove govore na lokalne jezike. Također rade skupa s Gaby, koja je u misiji s o. James-om puno radno vrijeme. Gaby putuje s o. Jamesom diljem svijeta, vozi ga kamo god ide, prevodi sve njegove nagovore i knjige na španjolski jezik te se brine o njemu i njegovu apostolatu. Skupa s Richijem i Janine izrađuje DVD i CD s različitih seminara o. James-a na raznim jezicima, objavljuje sve njegove knjige na različitim jezicima, a s ono malo novaca koje od toga dobije pomaže misiji o. James-a. Do sada su odškolovali dvojicu svećenika te pomažu dvojici drugih u Indiji. Daju svoje priloge i siromašnima u Indiji. Uvijek se raduju novim načinima kojima doprinose evangelizaciji svijeta.
OBITELJ LANDAURO JE EVANGELIZACIJSKA OBITELJ!

Nancy
U listopadu 2007.g. bila je druga godina kako sam nazočila duhovnim obnovama o. Jamesa u Hamiltonu, Ontariju, u Kanadi. Ispod možete vidjeti moje svjedočansto o o. Jamesu iz ožujka 2007.g.
Ovaj sam put nazočila seminaru ne kako bih tražila ozdravljenje, već kako bih Bogu zahvalila za ranije primljeno ozdravljenje. Ovog sam puta zamjetila kako je o. James umjesto navodeći pojedinačna ozdravljenja ljudi izvješćivao ih kako primaju u sebe Božju Milost. Mislila sam u sebi – kako li je predivno biti ispunjen Božjom Milošću.
Tijekom ove obnove sjedila sam u zadnjoj klupi kako moja djeca ne bi ometala druge ljude. Oduvijek sam bila blagoslovljena izvrsnim vidom sve do pred nekoliko godina kad mi se je vid noću i gledanje udaljenih predmeta malo pogoršalo. Iako sam mogla vidjeti o. Jamesa, nisam mogla razaznati značajke na njegovu licu. Klečala sam; glavu sam držala spuštenu, a ruke su mi bile na prsima. O. James je tada rekao kako ljudi ozdravljaju na očima. U tom sam trnutku rekla u srcu – „kako bi bilo lijepo opet imati dobar vid!“
O. James je prozivao brojne ljude s njihovim pojedinačnim ozdravljenjima. Tada sam pred svojim sklopljenim očima počela vidjeti ljubičasto. Zatim je o. James prozvao: „Nancy, Milost silazi na tebe, primaš ozdravljenje.“ Moje su oči tada počele titrati kako nikad prije. Kad sam ih otvorila jasno sam mogle vidjeti sve značajke lica o. Jamesa.
Kako govori Lukino evanđelje 11:9-10: „I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca“
Slava Tebi, Isuse!
Nancy C. Diklic
Stoney Creek, Ontario, Kanada

Obitelj Diklić
23. ožujka 2007.
Zovem se Nancy i živim u Stoney Creeku, Ontariju, Kanada. U ožujku 2004. g. doživjela sam prometnu nesreću kad sam bila u osmom mjesecu trudnoće s našom kćeri. Primila sam udarac u leđa i vrat i nikad se nisam bila oporavila od toga budući da je dijete rođeno samo mjesec dana kasnije te se nisam mogla posvetiti sebi zbog brige o novorođenčetu kao i dvije i pol godine starom sinu.
Godinu dana nakon toga (u lipnju 2005.g.) mojeg sina i mene je ugrizao insekt te smo oboje oboljeli o borelioze (Borrelia burgdorferi - Bb). Morala sam sama zatražiti liječenje budući da je liječnica nije mislila kako ću razviti boles usprkos dijagnozi koju je uspostavila temeljem znakovitog osipa i drugih simptoma koje sam imala. Prvi rezultati ispitivanja bili su negativni jer su se proveli prerano u početku bolesti. Mojem sinu nisu odobrili liječenje jer nije imao osip.
Nakon liječenja antibioticima tijekom mjesec dana rekli su mi kako sam „izliječena“ usprkos činjenici što sam još uvijek imala brojne simptome. Potražila sam specijalista zaraznih bolesti koji je inzistirao na tomu da sam „izliječena“ te mojem sinu i dalje nije odobrila nikakvo liječenje. Svaka sam četiri mjeseca prolazila kroz ciklus simptoma koji su se svakog puta pogoršivali (čak mi se je opet pojavio osip na mjestu izvornog ugriza). Nastavila sam istraživati o ovoj bolesti i shvatila kako je liječenje često puta neuspješno. Iznašla sam i liječnika koji je bio dobro upućen u ovu bolest (jednog od dvojice dobro poznatih u Kanadi). U ožujku 2006.g. nalazi su potvrdili da sam se još uvijek aktivno borila s bakterijskom infekcijom, a bolest me je bila izrazito oslabila. Morala sam rabiti svaki komadić energije za hodati nekoliko stepenica. Patila sam i od problema sa spoznajom, bolova u mišićima i slabošću, bila sam krajnje iznemogla. Pokraj bolova u zglobovima izgubila sam na težini, opalo mi je nešto kose, gubila sam strpljnenje i dr. Malo pred Uskrs te godine otpčela sam s dugotrajnim liječenjem antibitoicima. Otišla sam se ispovijediti. Prije sam imala „kratke i slatke ispovijedi“, ali je ova bila drukčija. Počela sam govoriti o sebi i kako sam se bojala brojnih nepoznanica u svezi s ovom bolešću. Tada mi je svećenik preporučio molitvu „Božanskog Milosrđa“. Rekao mi je da ponavljam „Isuse, ja vjerujem u Te“ često puta tijekom dna, a također me je uputio da vjerujem liječniku i propisanim lijekovima. Baš kako se govori u Sirahovoj knjigi, 38. Simptomi su polako jenjavali
U jesen 2006.g. primila sam poruku i obavijest s brošurom o. Jamesove duhovne obnove u Hamiltonu. Na brošuri je bilo Božansko Milosrđe. Znala sam da mi je to poziv za otići onamo. Nikad ranije nisam čula za o. Jamesa niti sam ikada nazočila sv. misama ozdravljenja s iznimkom jedne prije nekoliko tjedana. Seminar je trajao četiri večeri. Predpostavila sam kako se može doći na bilo koju od njih, ali su mi rekli kako bih trebala nazočiti svima.  Prvu večer sam bila ondje s roditeljima mojeg supruga i dvoje djece (4 i 2 godine). Sjedili smo blizu izlaza iz crkve kako djeca ne bi uznemirivala druge ljude. Kad nas je o. James pitao da ispitamo svoje srce tražeći oproštenje, prolazeći kroz naše grijehe, moje je srce snažno lupalo. Otvorila sam srce i zamolila Svetog Duha da uđe u nj. Glavu sam držala spuštenu i osjećala kao da se podiže nekim užetom. Oči su mi bile zatvorene, ali sam osjećala intenzivnu svjetlost preda mnom.
Tada je o. James počeo proizivati ljude imenom. Od 20-30 imena jedno je zvučila kao „Ancy – izliječena si od svoje bolesti!“ Kako smo sjedili na kraju crkve i djeca su bila nemirna nisam bila posve sigurna je li rekao „Nancy“. Svekrva se je okrenula prema meni i upitala me je li prozvano moje ime. Rekal sam kako mislim da je, ali nisam sigurna. Srce mi je i dalje lupalo i noge su mi se tresle – probala sam ih smiriti rukama, ali su se nastavile tresti sve do kraja seminara. Idućeg sam dana odvela djecu kako bi ih o. James blagoslovio. Čekali smo nekoliko sati i zaustavio je jednu osobu prije nego li je došao k njama. Zaista sam željela da blagoslovi mojeg sina Lucasa jer je imao boreliozu. Te sam večeri rekla Gospodinu – „Molim Te, prozovi me opet ako si misio na mene“: Bila sam poput slijepca iz Mk 8:22-25. Isus je trebao položiti Svoje ruke na njega dvaput kako bi ozdravio iako je drugim ljudima činio čuda i ozdravljao ih bez doticanja. Iako sam posjedovala vjeru, ona nije bila tako snažan kakva je mogla biti. Tu je večer o. James prozvao: „Nancy, ozdravila si od boli u mišićima!“ Znala sam da se radilo o ozljedama zadobivenima u prometnoj nesreći. Zatim je o. James prozvao: „Luka, za tvoju bolest“ te je također prozvao našu kćer, Ceciliju, i mojeg supruga, Johna. Molila sam za Ceciliju jer je imala jak ekcem. Bila sam sigurna da je prozvao nas jer Cecilija nije često ime kao i stoga što Lucasa često zovem Luka. Trećeg sm dana odvela djecu na blagoslov. O. James je najprije molio nad Cecilijom kratak blagoslov. Nad Lukom je molio dulje i detaljnije. Zatim je o. James molio za znanje – u tom su mi trenutku oči bile pune suza jer je borelioza narušila Lukinu spoznaju i najviše sam se brinua u svezi s tim. Te sam večeri tijekom obnove opet rekla Gospodinu: „Večeras nemoj prozvati mene, nego djecu.“ Žao mi je sada što sam tako molila, ali moja vjera tada nije bila toliko jaka. Tu je večer o. James prozvao: „Cecilia i Luka!“ Četvrtu smo večer imali prigodu da se o. James pomoli nad nama. Molio je najprije nad Cecilijom, zatim nad Kukom, i na kraju nada mnom. Dok je molio u jezicima osjetila sam kako Sveti Duh ulazi u mene. Bilo je kao da je energijski udarac prošao kroza me. Pala sam unatrag. Kad sam otvorila oči vidjela sam predivan strop crkve Sv. Patrika i moje dvoje djece kako me gledaju te su mi pomogli ustati se. Rekli su mi kasnije kako se djeca uopće nisu prestrašila kad sam pala. Samo su gledala i čekala dok ne otvorim oči.
Iako se moje ozdravljenje nije dogodilo u trenutku, nastavila sam još četiri mjeseca rabiti antibiotike sve dok liječnik nije proglasio liječenje završenim. Liječenje kronične borelioze je teško jer ne postoji provjera koja bi ukazala na to da je zaraza nestala. Trenutno ne rabim lijekove mjesec dana. Lukino liječnje je završilo kratko nakon seminara budući da nije pokazivao nikakve simptome. Znam da me je vjera u Gospodina, liječnika i uporaba lijekova oslobodila ove iscrpljujuće bolesti. Više nemam nikakvih bolova. Osteopat mi je priznao kako je moje liječenje napreduje znatno bolje od onoga kako nagovještaju priručnici. Zahvaljujem Gospodinu što je poslao o. Jamesa u Kanadu i radujem se njegovu dolasku opet ove godine. Zahvaljujem Gospodinu na ozdravljenju i jačanju moje vjere! Zahvaljujem Svetomu Duhu Koji me je ispunio! „Isuse, ja vjerujem u Te!“
Bog vas svih blagoslovio!

Nancy C. Diklic
Nancy.m@sympatico.ca

Zovem se Nives Granić i 27 godina mi je. Cigarete sam počela rabiti u svojoj 12. godini skupa s prijateljima. Iako sam u početku to činila samo iz zabave, postupno sam prerasla u pravog pušača. Godine 2004. nazočila sam duhovnoj obnovi o. Jamesa na Kureščku. Kad sam čula njegov nagovor, bacila sam cigarete i upaljače te sam kleknula pred oca kako bi se pomolio za me. Istom sam osjetila oslobođenje i izcjeljenje i od tog trenutka više nisam rabila cigarete. Napominjem kako sam i ranije pokušavala prestati pušiti nekoliko puta, ali mi to nije uspijevalo. Tek kad je Sveti Duh sišao na mene, uspjela sam prestati s tim porokom. Slavim Gospodina i zahvaljujem Mu. Zahvaljujem Mu također i pjevajući u molitvenim skupinama.

Moje ime je Štefica i sretno sam udana za svojeg supruga, Vjekoslava Bedića, već 49 godina. Kad sam se udala za nj bio je dobar Katolik i obdržavao je sve katoličke vjerske pobožnosti. No, odjedanput je prestao ići u crkvu, počeo je kritizirati svećenike i crkvu i počeo je rabiti  alkohol. Godine 1969. izselili smo se iz naše Hrvatske Domovine i došli u Kanadu. Moj  suprug je ostao isti, nije ga zanimalo ništa u svezi s Gospodinom Isusom ili crkvom, a ja sam puno patila zbog njegova alkoholizma. U toj nesretnoj situaciji moj jedini sin je ostavio  katoličku vjeru i postao budistom. To je bio golem šok za mene. Puno mi je prijatelja svjetovalo rastaviti se od muža i živjeti s nekim drugim tko bi mi pružao ljubav. No, željela sam zauvijek ostati vjerna obećanju koje sam dala u sakrametnu svete ženidbe. Uz puno molitve podnosila sam svojega supruga. Molitve i sv. misa davale su mi dostatno hrabrosti i snage za nositi svoj križ i slijediti Isusa. Tada je moj suprug obolio od visokog tlaka i šećerne bolesti te je obolio na jetri, želudcu i bubrezima. No, još je uvijek nastavio pušiti i piti.

Prije dvije godine bilo je oglašeno da će o. James Manjackal doći propovijedati u Hrvatsku crkvu u Johns Park te sam otpočela moliti da i moj suprug nazoči njegovom posjetu. No, duhovna obnova je bila otkazana budući da otac i njegova skupina nisu mogli dobiti vize. Kupila sam knjigu o.Jamesa i na adresu koja je bila naznačena u knjigi uputila sam mu svoje pismo na koje mi je odgovorio s puno ljubavi. Tada sam ga nazvala i na telefon i on je molio sa mnom te mi je obećao moliti za mojega muža. Uspjela sam mu reći sve moje probleme i on je poslušao sve s puno strpljivosti i utješio me. Na kraju je o. James došao u našu crkvu u studenomu 2006. Liječnici su rekli mojemu suprugu da će umrijeti unutar 3 mjeseca. Sve što sam željela bilo je da nazoči obnovi o. Jamesa i duboko se ispovijedi i susretne Gospdina Isusa Krista. Tijekom prvog petka duhovne obnove uzela sam supruga i o. James se je pomolio nad njim. Temeljito se je ispovijedio nakon 49 godina i vratio se k Isusu i svetoj crkvi. Slava Gospodinu! Prestao je pušiti i piti alkohol te izgleda vrlo zdravo. Razina šećera kao i krvni tlak su pod kontrolom te liječnici govore kako se njegovo stanje popravlja. Zahvaljujem i slavim Boga što nam je doveo o. Jamesa i spasio mene i mojega supruga te molim za to da opet dođe u Australiju propovijedati snažne riječi Gospodina Isusa Krista kako bi brojne ljude vratio k Isusu. Moj suprug i ja svednevice molimo za o. Jamesa te podupiremo njegovu misiju. Sigurna sam da će se i naš sin obratiti ako nazoči duhovnoj obnovi o. Jamesa.

Štefica Bedić
Sydney-NSW, Australija

--------------

Naš predragi oče James,

Ponajprije bismo Vam željeli zahvaliti za sve Vaše molitve upućene Bogu za nas. Dana 16. veljače 2003.g. pridružili smo se skupini Vaših molitelja. Naše su se potrebe odnosile na naše duhovno, psihološko i tjelesno zdravlje kao i na potrebu obraćenja živućih članova naše obitelji, poglavito mog supruga. Zatim su tu bile potrebe za ozdravljenjem obiteljskog stabla mojeg i onog moga muža, rješavanje financijskih i pravnih problema te mira i sklada u obiteljskom životu u našem domi. Upravo je izvrsno nevjerojatno da je Kristov mir ušao u naš obiteljski život! Bog je odgovorio na sve naše molitve što smatramo istinskim čudom.

Željeli bismo posvjedočiti kako nam je Bog silno pomogao u svim našim potrebama te se sad osjećamo slobodnima i sretnima. Moj se je suprug obratio. To je bila moja naveća želja! Na svetu misu idemo svakog jutra. On, moj dragi suprug Slavko, više ne psuje. Sad moli krunicu skupa sa mnom. Bog mi je vratio zdravlje i mogu nastaviti s poslom.

Također je veliko čudo da nas je Bog osobodio od jedne užasne sudske presude. Naime, prema njoj smo trebali smo platiti 100 000 kuna kao kaznu ili je Slavko trebao odslužiti sukladnu zatvorsku kaznu. Krajnja presuda je, ipak, bila donesena u našu korist. Bog nas je oslobodio dugovanja. Moj suprug uopće ne treba ići u zatvor. Naš Bog je silan Bog.

Naša je kćerka sretno udana. Svi živimo novi život u Gospodinu. Zahvaljujemo Bogu za Njegove blagoslove i Vama, o. James, za Vaše molitve za nas. Nek Vas Gospodih blagoslovi i nek Vas čuva od svakog zla. Nastavit ćemo moliti za Vas svakog dana. HVALA VAM.

Srdačno,
Ivanka Duvnjak s obitelji, Dugo Selo
 

Alenka i Gorazd Kos
Pokušavali smo imati drugo dijete više od četiri godine. U tom sam razdoblju imala nekoliko spontanih pobačaja čije uzroke liječnici nisu uspijevali spoznati. Molili smo za još jedno dijete, redovito išli na sv. misu i primali sakramente, ali nikako nismo razumijeli, a kamo li uspjeli prihvatiti Božju volju. Odlučiti smo zamoliti prijatelje i o. Jamesa za molitve. O. James nam je obećao svoju molitvu i blagoslov. Ti mjeseca nakon toga test na trudnoću je bio pozitivan. Tijekom cijele trudnoće sam osjećala Božji blagoslov u brojnim prigodama koji mi je pomogao svladati strah proizišao iz ranijih negativnih iskustava. Bog nam je darovao zdravog sina kojeg smo nazvali Jakob. Slava Gospodinu! Neka Bog blagoslovi o. Jamesa i sve one koji su nam pomogli svojim molitvama.

Alenka i Gorazd Kos
Slovenija
 

Edyta
Zovem se Edyta i 36 mi je godina. Iz mjesta Legionova sam, pokraj Varšave. Godine 2009. bila sam na tri duhovne obnove o. Jamesa u Poljskoj. Prva je bila 5.-8. ožujka u Varšavi. Otišla sam onamo s dubokom vjerom da će Bog uslišiti moju molitvu. U to sam vrijeme bila u braku 4 godine, ali bez djece budući da mi je bila postavljena dijagnoza jednog oblika neplodnosti. Usrdno sam molila Gospodina da me usliši, ali kako se je ispostavilo još uvijek sam imala problema s potpunim i bezuvjetnim oprostom prema ljudima koji su me u prošlosti povrijedili. Vjerojatno je to bio razlog zbog kojeg tada nisam primila unutarnje iscjeljenje iako sam bila na ispovijedi.

Kasnije sam sudjelovala na drugoj obnovi koju je o. James održao u mjestu Niepokalanow. Ondje sam od srca i bezuvjetno oprostila svima sve tijekom moltive za unutarnje izlječenje. Također sam se dobro ispovijedila. Dana 18. srpnja o. James je molio nada mnom tijekom pojedinačne molitve. Rekao je da ćemo moj suprug i ja imati dijete! Istog dana tiejkom klanjanja i molitve za ozdravljenje čula sam o. Jamesa kako govori: „Edyta, Gospodin Isus liječi tvoju spolnost“. Bila sam duboko dirnuta te počela plakati i zahvaljivati Bogu na dalju izlječenja.
Na kraju duhovne obnove, tijekom iznošenja svjedočanstava, iz duboke sam vjere posvjedočla rekavši kako ću zasigurno začeti dijete, iako nisam znala točno kad će to biti. U kolovozu sam sa suprugom bila u posjetu obitelji i ondje spozala da sam trudna! Dana 18. kolovoza liječnik je potvrdio trudnoću i učinio ultrazvučni pregled rekavši kako se je začeće dogodilo oko 22.-23. srpnja, a što je bilo odmah nakon seminara!

Bila sam na još jednom seminaru o. Jamesa, u Somianki kraj Varšave u rujnu 2009. Odlučila sam sudjelovati na ovoj duhovnoj obnovi iz zahvalnosti prema Bogu za dar djeteta. Dana 18.rujna o. James je rekao tijekom molitve pod klanjanjem: „Edyta, Gospodin Isus blagoslivlja dijete u tvojoj utrobi.“ Osjetila sam veliku radost i sreću jer je Bog bio sa mnom, blagoslovio začeto dijete i bila sam sigurna da će ga On voditi prema Njegovu planu za djetetov život. Zahvalila sam Gospodinu iz dubine srca te sam na kraju seminara svjedočila držeći u ruci sliku s ultrazvučnog pregleda kao potvrdu da sam izliječena. Preko mojeg izlječenja u Niepokalanowu, Bog nam je dao dar vrlo željena djeteta!
Naš sin se je rodio 20. travnja 2010.g. i dali smo mu ime Karol. Zdravo je i dobro dijete! Moj Isuse, hvala Ti za sve. Hvala Ti, Majko Marijo za Tvoju majčinsku brigu i zaštitu.
Slava Ti, Gospodine Isuse! I hvala o. Jamesu na molitvama.
Matej - Slovenija
Dragi o. James,

Vrlo mi je drago da ovih dana opet dolazite u Slvoeniju. Siguran sam da hodočašće na koje god odete je blagoslov za zemlju koju posjećujete. To, također, vrijedi i za Sloveniju. Jedan od znakova koji to potvrđuju jest i činjenica da sve više i više ljud dolazi slušati Vas, a i broj svjedočanstava raste.

Moja supruga i ja bismo željeli podijeliti s Vama naše svjedočanstvo. Već nekoliko godina dolazimo Vas slušati na Kurešček. Vjenčali smo se pred 2 godine i duboko u srcu smo željeli postati roditelji. Jedno smo razdoblje bili prilično frustrirani jer supruga nije uspijevala ostati trudnom. U srpnju prošle godine došli smo na Vaš seminar na Bled. Ondje ste molili za različite potrebe, između kojih i za bračne parove koji bezuspješno pokušavaju imati djecu. Također ste rekli kako su tri bračna para s ovim problemom  ondje ozdravila. Moja supruga i ja smo shvatili u tom trenutku kako smo upravo mi jedan od tih parova. Nekoliko dana nakon toga test na trudnoću moje supruge je bio pozitivan!

Željeli bismo Vam ovdje iskazati svoju zahvalnost. Vaša je molitva za nas bila pravi blagoslov. Dana 13. travnja rodio se je naš sin, Matej te vjerujemo kako nam je Vaša molitva pomogla osnovati obitelj. Prilažemo Vam ovdje i Matejevu sliku kako biste vidjeli ishod svoje moltive!

Imamo, također, i jednu želju. Naime, u svijetu postoji puno ljudi koji nisu vjenčani, a vrijeme im je. Oni bi željeli iznaći srodnu dušu, prikladnu osobu s kojom bi proveli život. Stoga bismo Vas zamolili da se pomolite za svih njih i zamolite Gospodina na nebesima da im se smiluje. Moja supruga i ja smo sigurni da naš ljubljeni Bog želi da Vi nastavite evangelizaciju diljem svijeta te se nadamo da će Vam On podariti dobro zdravlje i snagu za dalje.

Radujemo se suretu s Vama za 2 tjedna na Kureščku. Neka se na Vaš život izlije tisuću blagoslova.
Vaš,  Rok Osojnik

PHvaljen Isus i Marija!

Dragi o. James,

Zovem se Mario Lovrinčević i živim u Osijeku. Kad ste tijekom Vaše posjete Hrvatskoj, u Viškovu, napomenuli ste kako Vam je jedna ženska iz Osijeka pisala i rekla kako u tom gradu postoji poganski hram te da je u Vašem srcu velika bol zbog toga jer se mladi ljudi iz hrvatskog naroda klanjaju sotoni (Krišni), dali ste mi veliki poticaj za napisati ovo svjedočanstvo.
Živio sam griješnim životom i nisam dolazio u crkvu. Dugo sam vremena svednevice sam pušio marihuanu i bio dijete rock'n'roll-a. Čitao sam Sai Babine i Castanedine knjige, izučivao Aborigine i jogu. Otišao sam i u njihov hram čitajući sve njihove knjige, mantrao sam, postao vegetarijacem te sam za Uskrs 1999.g. završio u psihijatrijskoj bolnici. Promijenio sam tri bolnice i proveo 40 dana unutar jedne od najvećih psihijatrijskih bonica u Hrvatskoj – Popovače (puno ljudi koje sam ondje susreo imali su sveze s poganstvom i/ili jogom, meditacijom, reikijem, astrologijom, bioenergijom…) Nakon što sam izišao iz bolnice pio sam 20 tableta svakog dana, bio u dubokoj depresiji i na samom dnu života te sam uglavnom razmišljao o samoubojstvu.

Nakon Vaše duhovne obnove u Koprivnici, ujak mi je donio jednu od Vaših knjiga i dao mi ju na čitanje. Ta je knjiga otvorila za mene mogućnost poći na put u sve ili ništa. Tako, nakon što sam posjetio različite muslimanske hodže, bioenergetičare i druge putem kojih sam pokušavao spasiti sebe, rekao sam si da ću živjeti kao dijete Božje ili ću biti u prokletstvu. Također, ako me Bog poziva biti Njegovim djetetom, On će me sigurno poštedjeti i vratiti me k Svojemu svjetlu. Tada sam odbacio hodžino prokletstvo koje sam nosio o vratu, a za koje sam ranije vjerovao da ako to učinim da ću opet završiti u bolnici.

Počeo sam moliti krunicu Božanskog milosrđa (još uvijek ju molim i molit ću ju tijekom cijelog života!) te mi se je nakon nekog vremena dogodila izvrstna stvar. Ne samo što nisam završio u bolnici, nega sam nakon 10 dana uspio smognuti snage i prestati pušiti cigarete. Dragi o. James, preko Vas, Katoličke crkve, molitvi bliskih mi osoba, Bog je izmijenio moj život. Prošle su tri godine od kako nisam popio niti jednu tabletu, imam dobar posao, oženio sam se i Gospodin je blagoslovio moju cijelu obitelj…Hvala, slava, čast, ljubav, blagoslov, život i duša našem dragom Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu i Njegovoj Čudesnoj majci Mariji, Kraljici neba i zemlje, Jedinima Koji čovjeku mogu pružiti istinski mir!

Kad sam čuo da dolazite u Rijeku, rekao sam si kako moram poći onamo. Nas 15 je išlo malim busom iz Osijeka. Kako su dani seminara odmicali, nastavio sam moliti: molio sam da Gospodin Isus Krist dade mojoj suprugi Ani i meni dijete. Rekao sam Isusu da će to biti Njegovo dijete. Isus nam je govorio preko riječi svećenika na dan našeg vjenčanja i rekao je kako želi da imamo puno djece. Bili smo vjenčani već tri godine i ništa se nije dogodilo. Molio sam da mi supruga ostane trudna unutar devet mjeseci. Molio sam Isusa da me oslobodi pijenja kave jer je smetala stvarajući nervozu u želudcu. Također sam želio činiti pokoru za griješne stvari koje sam bio činio u životu. No, nisam to mogao učiniti sam; toliko sam bio vezan uz kavu da mi je bilo teže ostaviti ju nego li cigarete. Napisao sam – hvala Ti, Isuse, što si me danas oslobodio pijenja kave. Dragi o. James – Ana je truda 9 tjedana i od toga dana ja nisam popio niti jednu šalicu kave. Isus me je, također, oslobodio i od posljedica mantranja. Kad ste molili za oslobođenje od okultizma, Isus je na meni slomio posljednje sveze s zlim kojem sam se bio predao tijekom svoje griješne mladosti.

Slava Isusu i Mariji!

Na duhovnu obnovu je došao i Drago Vagro, kojega sam površno poznavao, ali nas je Vaš seminar zbližio. Ovdje je njegovo svjedočanstvo: „Imam 53 godine, živim i radim u Osijeku. U kolovozu sam bio na urološkom pregledu nadzvučnim vibracijama uslijed problema s prostatom koja se je bila povećala. Urolog je rekao da se u ovom stadiju može očekivati čak i pogoršanje te mi je nagovijestio kriruški zahvat u budućnosti. Propisani lijekovi mi nisu pomogli. Čuo sam da o. James Manjackal stiže u Viškovo kraj Rijeke na karizmatsku obnovu. Način na koji sam ja protumačio ovaj doagađaj je sljedeći: „Živi Gospodin dolazi onamo i ja Ga moram poći dotaknuti!“

Moje je shavćanje pokazalo točnim. Drugog dana duhovne obnove, nakon što sam primio Svetu Pričest, molio sam Gospodina cijelom dušom i srcem… Zatim sam jasno osjetio silu koja se spušta mojim trbuhom prema niže, kroz bolestan dio tijela. Dva mjeseca nakon toga, opet sam otišao k urologu radi pregleda (transrektalne ultra sonografije – TRUS) nakon kojeg mi je rekao: „Iznenadit ćete se kad Vas izvijestim o stanju Vaše prostate. Vama ne treba operacija jer je Vaša prostata u izvrstnu stanju i veličina joj je upravo kakva treba biti. Imate razloga biti zadovoljni!

Hvala Gospodinu Isusu Krist i Njegovoj Svetoj Majci Mariji Koji su me oslobodili od zla te mi dali dobro zdravlje i veliku radost. Nastavit ću posjećivati karizmatske duhovne obnove o. James jer znadem da kad god pođem onamo s velikom vjerom, moji se odlasci isplate.

Drago Vagro – Osijek

------------

Dragi o. James,
Drago je svjediočio o svojem ozdravljenju na karizmatskom susretu u Velikoj Gorici 2005. i njegovo će svjedočanstvo vjerojatno biti tiskano na idućem izdanju dvomjesečnog karizmatskog časopisa „Rhema“, koji se izdaje u Zagrebu. Mi se sretnemo svakog dana na sv. misi i često razgovaramo o Vama. Šaljemo Vam ovdje i svoju sliku kao i svjedočansto na Hrvatskom jeziku. Uključili smo se u Vaš molitveni lanac i Vaš apostolat. Jedva čekamo da nam opet dođete u Hrvatsku i nadamo se kako ne ćemo dugo trebati čekati!
Hvala Vam Bog Vas blagoslovio! Slavimo Gospodina!

Mario Lovrinčević i and Drago Vagro
Osijek, Hrvatska
 

Zeljka Podstreleny-Govaert
Dragi o. James,

Kad sam prošle godine čula da ćete doći u Ontario, u Kanadu, bila sam oduševljena. Čula sam o darovima i Gospodnjem milosrđu koje On izlijeva na nas preko Vaših ruku, a čak sam bila gledala i neke Vaše video kazete.
U to vrijeme, moje je grlo bilo u vrlo teškom stanju i imala sam trajne bolove, ali liječnici nisu uspijevali pronaći ništa. Svakog sam dana morala nositi ovratnik ili šal, pa čak i noću bez obzira na godišnje doba. Nekoliko puta na dan i tijekom noći morala sam grgljati posebnu otopinu kako bi se bol smanjila. Smjela sam piti isključivo vruće ili tople napitke čak i tijekom ljeta. Prestala sam pjevati u zboru i na radost moje djece uopće više nisam mogla podignuti glas. Desno rame me je također jako boljelo i imala sam lošu naviku griženja niktiju i područja oko njih.
Prije nego li je otpočela duhovna obnova otišla sam u kapelu i razgovarala s Isusom otvorena srca. Nisam tražila ozdravljenje, već sam obećala dati Isusu slavu svojim svjedočanstvom ako me ozdravi.
O. James, Vi niste prozvali moje ime, ali to nije ni trebalo. Osjetila sam kako Sveti Duh prolazi mnome. Primila sam unutarnje ozdravljenje i stekla unutarnji mir. Kao rezultat toga, par mjeseci kasnije zamjetila sam kako su moji nokti dugi i nisam više grizla područje oko njih. Ubrzo nakon duhovne obnove, osjetila sam toplinu oko vrata tako da sam morala skinuti šal i presvući se u običnu majicu. Bol u grlu je posve nestala. Prošla je gotovo cijela godina bez uporabe sredstva za ispiranje grla. Opet mogu pjevati! Desno mi se je rame toliko popravilo da sam započela s tjelovježbom i trenutno ne osjećam nikakve bolove. Ikreno, nema kraja onomu što će Gospodin učiniti za one koji Ga vole!
Hvala Ocu, Sinu i Svetomu Duhu!

Hvala Vam o. James jer ste na riječ Gospodnju odgovorili s „da“! Ne mogu zamisliti da bi uopće mogla postojati neka nakana koja se uz Vašu vjeru ne bi ostvarila!
Slava Gospodinu! Dođi Duše Sveti!

S ljubavlju u  Isusovu i Marijinu svjetlu,
Željka Podstreleny-Govaert, Ontario, Kanada
Elena
Moje ime je Elena. Dvadeset i pet mi je godina, udana sam, živim u Linzu u Austriji, a rodila sam se u Hrvatskoj. U lipnju sam nazočila duhovnoj obnovi u mjestu Thaya u Austriji s moje dvije sestre. Tjedan dana prije duhovne obnove otkrila sam kako imam dva čira na želudcu, ali sam ipak otišla na seminar usprkos rastućoj jakoj boli i depresiji.
Prvoga sam dana bila tiha i zamišljena sve dok nam o. James nije rekao da predamo svoje boli i probleme Isusu. Odjedanput sam osjetila rasterećenje i zadovoljstvo te shvatila kako za sve postoji razlog.

Ta su tri dana bila izvanredna, mogla sam dosta jesti i bol je nestala. No, nešto mi je još uvijek smetalo. O. James je molio za sve, ali ne za ono na što sam čekala. No, zadnjeg dana, dok je molio za nas je rekao: „Molim za obitelji koje nemaju djece, da prime blagoslov djece. U tom sam trenutku spoznala da su moje molitve uslišane! Na kraju, o. James je zatražio od nas da damo svoje svjedočanstvo. Istom sam se ustala puna radosti i ponosno izrekla svoje svjedočanstvo.
Slavim i hvalim Isusa … Aleluja.
Elena, Linz, Austrija

Ivka
Slava Gospodinu!

Dragi o. James,
.…ŽIVA BOŽJA RIJEČ
 ...ISUS MI JE SPASIO ŽIVOT

Hrvatska, Pula, kolovoz 2002.

Bolovala sam tri godine od tumora na dojki i nakon operacije 1999.g. razvila sam metabolički problem. Depresije, strah, noćne more, smanjena otpornost na bolest i iscrpljenost bili su mi trajni pratitelji u to doba. Nekoliko mjeseci nakon operacije oboljela sam od drugog tumora za kojeg su liječnici svjetovali ne operirati. Imala sam velike bolove. Poslije listopada 2000.g., nisam mogla hodati niti išta samostalno činiti. Napustila sam posao. Obilazila sam brojne liječnike, boravila u bolnicama, na klinikama i pokušavala provoditi različite terapije, no ništa nije pomagalo. Tražila sam tako pomoć dvije godine. Što je bilo još tužnije u to sam vrijeme izgubila i vjeru. Nisam mogla moliti, bila sam daleko od same sebe, od Gospodina, od molitve i crkve. Nisam imala nikakve veze s mojom vjerom iz prošlosti. Sve što je preostalo bila je praznina, mrak i jedan velik nemir. Moja je duša vapila i bila žedna, plakala sam...
U ljeto 2002. sestra mi je poslala članak iz hrvatskih novina u kojem je bilo svjedočanstvo ženske osobe koja je bila na Vašem seminaru. U novinama je također bilo naznačeno kako će se Vaš idući seminar održati u kolovozu u Puli. Osjetila sam kako trebam onamo poći. Idućeg dana moja majka i brat su me doveli u Hrvatsku. Ja nisam znala ništa o Vašim seminarima. Kad smo stigli sve što sam mogla reći bilo je: „Hvala Ti, moj Gospodine, što si me doveo ovamo. Sad mogu i umrijeti, ako je to Tvoja volja.“ Bila sam tako sretna i zahvalna što sam ondje i što mogu doživjeti sve ovo. To je bilo najljepše iskustvo u cijelom mojem životu. Osjećala sam kao da živim u Isusovo doba. Božje su riječi tekle u moje srce, nastanile se ondje i izcijelile me.

Tijekom Vaše propovijedi upitala sam Isusa Voli li On mene još uvijek i primila sam odgovor kroz Vaše riječi: „Kćeri moja, volim te, urezao sam tvoje ime u dlan Svojih ruku.“ Ispunila me je velika radost i vratio mi se je mir. Isus mi je oprostio sve moje grijehe i, iznad svega, dao mi je znati da me voli. Sveti Duh je otvorio moje srce i pomogao mi razumijeti da sam bez Boga ništa i da sve što sam u prošlosti bila i što sam imala je plod Gospodnje milosti. Sveti Duh mi je pomogao razumijeti ljudsku bezpomoćnost i svemoćnu Božju snagu. Razumjela sam da mi je Bog uvijek pokazivao put i kad su prilike bile teške, ali ga ja nisam prepoznala. Čuo je moje vapaje, ali ja nisam čula Njegove odgovore. Znala sam tada, a znadem i sad da je Isus u tom seminaru spasio moj život. Da, Isus je moj Spasitelj. Hvala Ti, moj ranjeni Isuse. Slavim Te!

Kad sam se vratila u Njemačku, usnula sam san. Sanjala sam Vas, dragi o. James. U tom ste snu u rukama držali Isusovu odjeću i ja sam se čvrsto držala za nju. Ispod toga se je nalazio taman procjep u stijeni i znala sam da ne ću onamo pasti dokle god se držim za Isusa. I dan danas još uvijek imam taj osjećaj. Da, dokle god se držim Isusa, ništa mi se ne će dogoditi, ne ću pasti i potonuti.
Taj mi je osjećaj pomogao nastaviti živjeti. Isus je obrisao sve moje suze. Uzeo je na Se moj strah. Primila sam veliku milost i opet mogu moliti. Hvala Ti, Isuse.

ISUS ME JE ZAZVAO IMENOM

Njemačka, Menden, ožujak-travanj 2004.g.

Kad sam ušla u crkvu, rekla sam Isusu: „Ovdje sam, moj Gospodine, samo Ti i ja. Učini me posve novom. Znadem da sve stvari možeš učiniti novima. Pogledaj, Ti sve činiš novim”.
Dragi Bog mi je dao mogućnost razgovarati s o. Jamesom i on je molio za me. Kad ste počeli moliti za me i položili ruke na mene, pitali ste me pušim li. Da, rabila sam cigarete usprkos tomu što sam bila bolesna jer nisam mogla prestati pušiti. Pokušavala sam nekoliko puta, ali mi nije uspijevalo. Zamjerala sam to sebi i mislila kako ne mogu moliti za zdravlje ukoliko ne prestanem pušiti. Rekli ste da bih trebala odbaciti cigarete jer inače Božja milost ne će doprijeti do mene ako nastavim pušiti. Također ste rekli kako bih se trebala ispovijediti i svima oprostiti. Kad sam odlučila prestati pušiti, osjetila sam da u toj svojoj odluci nisam sama. Osjetila sam da će mi Vaša molitva pomoći te da će mi Isus doći pomoći. Osjetila sam veliku toplinu i bilo je kao da se je „planina“ skinula s mene. Kakav izuzetan osjećaj! Nebeski osjećaj! Da, osjetila sam i znala da me Isus liječi.

Osjetila sam da Gospodin odnosi sve moje probleme i bolesti. Učinila sam što ste mi preporučili: bacila sam cigarete, ispovijedila sam se i milošću Božjom svima oprostila.
Kasnije te večeri, tijekom molitve za izcjeljenje, opet sam osjetila toplinu. Osjetila sam i znala sam da sam izliječena. Kratko nakon toga rekli ste: „Ivka, ozdravila si!” Zahvaljujem Ti, Gospodine, moj Spasitelju. Idućeg je dana Isus opet prozvao moje ime i rekao: „Ivka, ozdravila si!“ Gospodin mi je dao toliko puno milosti. Posve sam izliječena, zahvaljujući Njegovoj milosti – više ne rabim nikakve lijekove, ne pušim i nalaz s mamografije je uredan. Isus mi je dao novi život. Život u svjetlu, miru i radosti. Naš Bog je svemoguć Bog. Njegova su djela velika i čudesna.

Isuse, Ti si Kralj Ljubavi, slavim Te i zahvaljujem Ti. Isuse, hvala Ti što si mi dao mogućnost upoznati o. Jamesa. Dragi o. James, hvala Vam što ste molili za mene. Neka Vas Bog blagoslovi i štiti.

Svjedočanstvo iz Molitvenog borca

Bila sam vrlo neotporna na bolesti. Tri sam godine svakog mjeseca imala težak oblik gripe i uvijek sam bila prehlađena. Gripa je obično trajala oko tri tjedna tijekom kojih sam morala ostati u krevetu. Nisam mogla ništa raditi uslijed velikih bolova. Bila sam vrlo slaba. Iako sam poduzimala brojne stvari kako bih suzbila ovo stanje, nije mi bivalo bolje. Od veljače 2004. ouključila sam se u program Molitvenog borca. Od tada nisam imala gripu niti prehladu. Zahvaljujem Ti, moj Isuse i slavim Te.
Moja je majka patila od problema s krvlju. Od kad se je uključila u Molitvnu borbu njezina je krv dobra.

„Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen” (Efežanima 3: 20-21).

Hvala Vam o. James što molite za nas. U molitvenu zajedništvu iskreno Vaša,
Ivka Puškarić, Njemačka
ivka.puskaric@web.de

Antonija Majstorović
Zovem se Antonija Majstorović i članica sam Molitvene borbe te bih željela dati svoje svjedočasntvo o slavi Gospodnjoj.
Na drugoj duhovnoj obnovi u Splitu, u kolovozu 2001.g. Gospodin me je izliječio. Imala sam probleme s desnim uhom i desnom nosnicom. Nisam čula na desno uho i nisma mogla disati kroz desnu nosnicu. Kad je o. James izjavio kako Gospodin liječi oboljenja na glavi i ušima rekao je: „Antonija, ozdravila si!” Osjetila sam kako mogu posve normalno disati i normalno čuti.
Gospodin me je također oslobodio od strahova te mi dao dar vjere kojom mogu slijediti Njegov put.

Antonija Majstorović
Kaštel Stari
Split, Hrvatska

----------

Ana – ozdravila sam od raka

Zovem se Ana Pikunic i iz Zadra sam. Susrela sam o. Jamesa 21. rujna 2003. g. u samostanu Sv. Marije u Zadru te sam obećala napisati svjedočanstvo o mojem ozdravljenju.

Godine 2001. imala sam rak limfnih žlijezda - Non-Hodgkin. Tumor se je stvarao između srca i pluća i nakon operacije primila sam šest kemoterapijskih doza. Važno je napomenutki kako sam bila sigurna da će me Bog izliječiti i pokazati mi Svoju ljubav i milost u mojem životu i u mojoj bolesti.
Tijekom treće kemoterapije nazočila sam Vašem seminaru i molitvi za izscjeljenje u kojoj ste rekli: „Ana, izliječena si od raka.“ Bila sam sigurna da se je radilo o meni, suprkos tomu što je Ana često ime. Sad sa posve ozdravljena. Slavim Gospodinu na Njegovu izcjeliteljskom dodiru. Vjerujem kako vas je Bog poslao u Hrvatsku kao proroka koji nas liječi.
Uvijek zahvaljujem Bogu i slavim Ga što me je ozdravio i dao mi novi život. Naš Bog je silan Bog. On je živ. On nas liječi. Aleluja!

Ana Pikunic,
Jeretova 7a, 23000 Zadar
 

Helena Olívia B. Dragăo Santos
Svjedočanstvo iz Fatime, 6. prosinca 2009.g.

Došla sam posvjedočiti o blagoslovu, milosti i ozdravljenju koje mi je udijelio naš Gospodin Isus u mojem životu i u životu mijeg supruga.
Ja i moj suprug smo bili ovisnici o drogi. Drogirala sam se, živjela na ulici, u prostituciji, prosila i spavala na pločniku. Pokrivala bih se kartonskim kutijama, a jastuk mi je bio plastična vreća puna smeća koju bih izvukla iz kante za smeće. Preživljavala sam na otpadcima hrane drugih ljudi i onomu što bi mi ljudi dali. Moj je život bio ovakav sve dok se nisam uključila u program oporavka. Išla sam iz jednog u drugi centar za oporavak, ali nikad nisam riješila problem s drogom. Zarazila sam se HIV virousom, hepatitisom C. Zatim sam otišla u oporavni centar „Reencontro” u Campo Maior, gdje sam susrela svojega supruga. On je također bio zaražen virusim HIV i hepatitisa C. Ondje smo se zaljubili i odlučili otići odatle.
Odveo me je u dom svojih roditelja – on im je jedino dijete. Roditelji su mu katolici i bilo im je teško prihvatiti mene, ali su nas primili. Moja svekrva svednevice ide u crkvu i moli krunicu. Moj suprug i ja također molimo krunicu i idemo na sv. misu.
Rodila sam se u Angoli kao siroče i nisam imala nikakvih isprava. Gospodin mi je preko roditelja mojeg supruga dao milost urediti papire, krstiti se i vjenčati u crkvi. Također nas je izliječio i od zaraze HIVom.

Hvala Gospodinu i našoj Svetoj Majci – ja sam ozdravila i uskrsnula! Slavim Te, Gospodine! Hvala, Ti, Gospodine!

Noah je ozdravio od HIV-a i upale pluća
Ja, Catherine, Noahova sestra, pišem ovo svjedočanstvo kako bih prooslavila i zahvalila Gospodinu za predivna djela koja čini Svojim ljudima. Kad sam spoznala da mi je brat kritično bolestan te da, zapravo, umire od zaraze HIV-om, koju se je pogoršala uslijed upale pluća, odlučila sam ga dovesti u Njemačku ne kako bih mu pokazala naše vrstne liječnike, već najizvrstnijeg liječnika od svih - Isusa. Kao liječnici, posve mi je bila jasna njegova dijagnoza, ali je moja vjera u Isusa bila jača od vjere u medicinsku struku. Željela sam da moj brat  doživi iskustvo Isusa  - Ozdravitelja preko nagovora o. Jamesa Manjackala, koji je dobro poznat u Europi po svojim nagovorima i apostolatu liječenja. Moj je plan bio prisiliti brata na dolazak na duhovnu obnovu u Kevelaru, ali se je njegovo stanje toliko pogoršalo da je morao  ležati u bolnici. Stoga sam ja nazočila toj duhovnoj obnovi u njegovo ime. Kad sam prišla o. Jamesu, zamolila sam ga da pođe u bolnicu u kojoj je ležao moj brat kako bi se pomolio nad njime, ali on nije imao vremena jer su stotine ljudi stajali u redu kako bi ga dotaknuli ili čuli njegovu riječ. Bila sam razočarana. Osjećala sam se kao „Jakov koji se hrvao“ u Starom Zavjetu, a koji nije dozvoljavao Bogu otići do ga nije blagoslovio. O. James je obećao da će moliti za mojeg brata te me je uvjerio kako će biti izliječen. Tada je o. James položio svoje ruke na jednog svetog svećenika, o. Piera, koji je također nazočio ovoj duhovnoj obnovi te ga je ovlastio održati službu izcjeljenja za mojega brata u bolnici. Rekao mi je da prenesem Noahu da se dobro ispovijedi te da bude u stanju milosti kako bi primio izcjeljenje kroz molitvu o. Piera. Bila sam prilično sigurna da će Bog učiniti čudo. Upravo kako ga je o. James ovlastio, o. Pier je položio svoje ruke i molio za Noaha te se je čudo i dogodilo! Moj je brat bio otpušten iz bolnice nakon dva dana. Dobrog je zdravlja i trenutno radi u Sjedinjenim Državama. Zadnji liječnički nalaz od lipnja 2003. pokazuje kako je razina HIV virusa niža nego li se uopće može dokazati. Slava Gospodinu! Aleluja! Iznad svega mogu posvjedočiti kako je moj brat postao novom osobom nakon što je izišao iz bolnice, prestao je rabiti cigarete nakon 40 godina. Ranije nije bio vjernik, ali sada vjeruje Isusu, dnevno ide na sv. misu i puno moli.

Dragi moj o. James, i ja sam, također, primila puno milosti na Vašoj duhovnoj obnovi o čemu ću Vas poslije izvijestiti. Mjesečno redovito doprinosim za potrebe Vaše misije. Hvala Vam na Vašem poslanju u moje ime i u ime mojega brata.

Catherine Adapoe-Doamekpor M.D.Ph.D.
Diefflerstr. 175
d- 66809 Nalbach, Njemačka

Diana i Günther
Željela bih zahvaliti Bogu na izvanrednom načinu na koji je opetovano zahvaćao moj život i život moje obitelji! Nakon duboke i velike ispovijedi, uspjela sam oprostiti svojem ocu nakon 38 godina. Primila sam unutarnje izlječenje i shvatila koliko me Bog voli. Moja je dopresija nestala. Budući da sam bila oslobođena okultnih okova, također sam doživjela tjelesno izlječenje. Ozdravila sam od kronične bolesti odk oje sam godinama patila, pa više nemama problema sa sluhom. U vrijeme kušnje i patnje (smrt moje majke, spontani pobačaj, iscrpčljenost mojeg supruga) ojačala je naša vjera. Uistinu smo osjećali učinak molitvi brojnih prijatelja. Nakon duhovne obnove za bračne parove koju je o. James Manjackal održao u Beču, usudili smo se obisiti o Božjoj providnosti. Moj se je suprug oporavio i našao bolji posao. Ja sam opet ostala trudna irodila naše treće zdrabo dijete u dobi od 44 godine. Hvala Ti, Isuse; hvala Ti, Majko Marijo; hvala o. Jamesu na molitvama!
Diana i Guenther s djecom
Maria Magdalene Bilić
Točno prije deset godina kad je već navršila četiri godine Maria nije mogla točno izgovoriti slovo R! Nakon što se teškom mukom rastala od gumene dude, kod razgovora sam primjetila da nikako ne uspijeva točno izgovoriti slovo R!Već sam odlučila kako ćemo na  proljeće kod logopeda! U to vrijeme otac James je bio kod nas u Hrvatskoj , a ja sam pukom srećom dobila  deset-ak kazeta susreta u Austriji....Kako smo svi živijeli u jednoj sobi suprug , dvije curice i ja  kazete smo slušali svi !Nakon jednog slušanja dok smo bile same doma Maria je počela čisto izgovarati slovo R.
Nadam se da ću uskoro isto pisati o svjedočanstvu ozdravljenja i moje Daniele Patricije!
Božiji blagoslov i obilje božjeg milosrđa želi Vam zahvalna majka Jolanda Bilić

Magdalena i Pawel
Mi smo Magdalena i Pawel iz Poljske. Bili smo u braku 6 godina i nismo imali djece. Samo Bog zna koliko smo patili zbog nesposobnosti da postanemo roditelji, poglavito nakon spontanog pobačaja kojeg sam imala prošle godine. Imali smo i brojne zdravstvene probleme koji su na nas izrazito negativno utjecali. No, u kolovozu prošle godine naš se je život počeo mijenjati nakon što smo nazočili duhovnoj obnovi za unutarnje izcjeljenje u Gdanjsku. Iskusili smo Isusov dodor i vjerovali da smo ozdravili. Isus nas je nastavio liječiti do veljače kad smo otišli na seminar u Glogow. Nakon sv. mise izišli smo iz crkve i vjerovali da nam je Bog dao dijete. Vratili smo se svojem domu i nakon tri tjedna otkrili da sam trudna. Dana 12. studenog Bog nam je darovao prelijepu kćer, Mariju Dominiku. Bog je učinio velike stvari u našem životu i vjerujemo da On trajno liječi sva područja našeg života.

Hvala Ti, Isuse! Slava Gospodinu! Hvala o. James što privodite ljude k Isusu.

Markus i Elisabeth
Svelikom radošću želimo Vas izvijestiti o rođenju našeg sina Joseph Maria Benedicta 10. rujna. U trudnoći sam čeesto molila „molitvu trudnice“ iz Vaše male knjižice o karizmatskim molitvama. Molila sam za „snažno i predivno dijete“, što je Gospodin i uslišio! Ni jedno moje dijete do tad nije težilo iznad 4kg!
Naša obitelj slavi Gospodina svakog dana za sve milosti kao i za dar Njegovog sluge o. Jamesa! Naša srca su prepuna zahvalnosti.

S ljubavlju Vaši, Markus i Elisabeth s Leonorom, Jonathanom i malim Josefom

KRIST ŽIVI!
Cilj ovom svjedočanstvu jest pokazati kako Bog čini moćne zahvate i dan-danas. Želimo izvijestiti o izvanrednu daru kojeg smo dobili od Gospodina Isusa Krista. On čuje naše molitve, uslišava ih i posvećuje naše živote.

Dvije godine nakon našeg vječanja, 1999, Bog nam je dao dijete. Na žalost, liječnici u nam tijekom trudnoće reko kako će ono imati zdravstvenih problema. Tako je ova prva trdunoća trajala samo sedam mjeseci kad je dijete iznenada umrlo. Od tada više nismo mogli imati djece. Obavili smo sve moguće pretrage čiji je ishod uvijek bio isti: neobjašnjiva neplodnost. Nudila nam seje i umjetna oplodnja, ali smo odlučili ne ići tim putom te smo umjesto toga počeli produbljivati našu vjeru i tražiti Božju pomoć.

Bog nam je dao i različite kušnje jer je želio učiniti izmjene unašim životima. Želio nas je izmijeniti, obratiti jer je želio da djeca koju budemo imali budu rođena u duhovno zdravu ozračju. U srpnju 2004.g. nazočili smo po prvi put duhovnoj obnovi o. Jamesa na Kureščku. Bilo je to novo i jedinstveno iskustvo za nas oboje jer smo se tada prvi puta istinski vidjeli takav program i molitve. Prvi put smo pročitali nekoliko članaka i knjiga o takvim seminarima o. Jamesa s naslovom „Novo nebo i nova zemlja“. Duhovni život naše obitelji se je postupno počeo mijenjati. Počeli smo puno moliti skupa, čitati Sv. Pismo, češće biti na sv. misama... Zadnjeg dana seminara na Kureščku, nakon polaganja ruku i odmora u Duhu Svetomu, bila je molitva za unutarnje iscjeljenje. Oboje smo iskusili unutarnje kao i tjelesno isjceljenje. Tijekom molitve za unutarnje iscjeljenje, p. James je rekao kako kod pet bračnih parova iscjeljuju reproduktivni organi. Ubrzo nakon tih riječi o. James je izjavio kako će tri bračna para dobiti dijete. Bili smo posve sigurni da smo među njima – nismo nimalo sumnjali. Tako je u rujnu 2004.g. moja supruga ostala trudna i rodila predivnu djevojčicu, Anastazuju Mariju u proljeće 2005.g.

Zahvaljni smo Ti, dragi Gospodine Isuse! Ti nikad nikoga ne razočaraš.

Tadej, Milena i Anastazija Marija Košuta
Brestovica pri Komnu 55/A
6223 Komen, Slovenija

Slavica
Dragi naš oče James!

Puno Vas volim i molim za Vas. Šaljem Vam slapove blagoslova za Vaš teški rad.
Evo moga svjedočanstva:

Suprug i ja donijeli smo u brak puno rana i bolesti koje smo naslijedili od naših predaka.
Prije obraćenja često smo se svađali i krivili jedno drugo . Najprije sam se obratila ja i 5 godina molila za obraćenje supruga. On je sada veliki Isusov apostol. Djeca su se rješila teških alergija, a ja migrene i stalnig gušenja.
Na molitvi oca Jamesa u Zagrebu, u crkvi u Sigetu, doživjela sam susret sa živim Gospodinom Isusom.
Na lijevoj dojci imala sam cistu koju je trebalo punktirati da se vidi što je. Bilo je velikih otpora da odem na seminar; u crkvi mi je bilo strašno zlo i htjela sam izići van.
Suprug je jako molio za mene na molitvi za ozdravljenje. Otac James prozivao je ljude, a mene je prozvao zadnju. Rekao je :” A sada Isus pohađa Slavicu.” Osjetila sam toplinu i svjetlo. Znala sam da ozdravljam. Ciste više nema, a to je kasnije potvrdila i mamografija.
Aleluja Isusu!

Neka Vam Bog da puno snage u novoj evangelizaciji.

Obitelj Horvat
Slavica, Anđelko, Ana i Antonio

Roberta
DRAGI OČE JAMES!!!

Zovem se  Roberta. Moji  roditelji su "katolici", ali oni  ne idu u crkvu, a tako sam i ja odgojena, no roditeljji mog supruga, naprotiv, vjeruju u Boga  i redovito idu u crkvu.. Zajedno sa svojim suprugom bila sam na Vašem prvom seminaru gdje je moj suprug ozdravio od strašne glavobolje koja mu se nikada kasnije nije vratila.. To je bilo čudo, ali ja ipak nisam vjerovala.  Moja obitelj ( ja , suprug i sin ) ponekad  smo iši na Sv.misu, a ponekad baš i ne.
Upravo prije Vašeg drugog seminara osjećala sam se depresivno zbog nekih loših stvari koje su mi se dogodile . Odlučila sam ispovijediti svoje grijehe i otići na seminar. Na seminaru ste prozvali moje ime , i to tri puta u četiri dana. Rekli ste : “Roberta, ozdravila si !” U tom trenutku osjetila sam nešto u svom srcu i zaplakala sam. Plakala sam jer sam shvatila da sam cijeli život proživjela zatvorenih očiju.; plakala sam zbog svojih grijeha. Ja sam mlada 25-godišnja žena, ali nadam se da za mene nije prekasno da se promijenim.
I zaista sam se mnogo promijenila. Poslije seminara molim svaki dan.  Svake nedjelje idem na Sv.misu i za vrijeme mise klečim ( prije mi je to bilo glupo). Na dar sam dobila Bibliju i sada je čitam po prvi put.
HVALA VAM OČE JAMES, VI STE MOJ DUHOVNI UČITELJ, PUNO STE MI POMOGLI.
ISUS JE ISCJELIO MOG SUPRUGA i MENE , ALI NAJVAŽNIJE JE ŠTO JA SADA VJERUJEM U NJEGA ……
HVALA VAM, OČE JAMES..
Šaljem Vam svoju fotografiju sa suprugom i sinom  Dorianom
Hvala Ti, Isuse na svim tim prekrasnim darovima!

-------------

Antonija Zubović

 Dragi oče James,

 Prije svega željela bih reći: HVALA TI, DRAGI GOSPODINE!  I također bih željela zahvaliti i Vama, oče James na prekrasnim propovijedima na Krku.
 Moje ime je Antonija Zubović i imam 25 godina. Ovo je moje svjedočanstvo:
  2002. godine  diplomirala sam na Pravnom fakultetu u Rijeci i profesori su mi ponudili posao na istom fakultetu. Obzirom da zaista volim učiti i raditi na tom području, bila sam zbog toga vrlo sretna i željela sam početi raditi što prije. No, kada je Pravni fakultet poslao zamolbu Ministarstvu znanosti i tehnologije, odgovor je bio negativan jer prema odluci Vlade nije bilo dovoljno novca u proračunu za zapošljavanje novih asistenata. Usprkos tome ja sam radila na Sveučilištu i zarađivala sam pišući znanstvene članke . Ova situacija je potrajala oko godinu i pol dana , a ja sam bila nesretna, gotovo očajna jer nisam znala što da činim.
Tada sam u novinama pročitala članak da otac James održava seminar na Krku, pa sam i ja otišla tamo. Tijekom molitve za ozdravljenje otac James je prozvao moje ime i ja sam znala da će sve biti u redu. Nakon povratka kući, posjetila sam internet stranice oca Jamesa i postala sam član molitvenog lanca. Nakon nekoliko dana primila sam odgovor iz Ministarstva znanosti i tehnologije; moja molba je prihvaćena i sada ja radim na Pravnom fakultetu.
Hvala Ti Gospodine! Dragi Gospodine, idi s ocem Jamesom kud god on ide i budi s njim u svemu što radi!

Hvala Vam!

Vaša,
Antonija Zubović,
Rijeka
Croatia

Suzana Ivezic
Draga  Gaby,

Kao član molitvenog lanca oca Jamesa , obvezala sam se da ću svjedočiti, te sada šaljem svoje svjedočanstvo. U usporedbi s drugim čudesima koja sam vidjela na seminarima oca Jamesa, ovo nije ništa spektakularno , ali ja ga ipak šaljem da ispunim svoju dužnost.
Zovem se Suzana Ivezic, imam 39 godina i živim u Zagrebu. Ovdje bih željela posvjedočiti o Božjoj milosti koja je po molitvama oca Jamesa Manjackala ušla u moj život. Zbog boljeg razumijevanja, reći ću nešto ukratko o svom životu.
Još od ranog djetinjstva, uvijek sam bila vrlo  tugaljiva i usamljeno osoba.  Nikada se nisam mogla uklopiti niti u jedno društvo, nisam imala prijatelje, a pomisao na igru i zabavu na način kako su to činili moji vršnjaci bila mi je prilično neprihvatljiva. U dobi od oko 10-11 godina počela sam biti i depresivna.
Kako je vrijeme odmicalo depresija se povećavala i ubrzo je počela ometati moje školske obveze i odnose s drugim ljudima i članovima moje obitelji. Često su me mučile i samoubilačke misli i misli na smrt koju sam ponekad doživljavala kao jedini izlaz iz besmislene svakodnevnice.
No, istovremeno ja sam bila prilično pobožna djevojka , zaista sam voljela ići u crkvu, slušati propovjedi i molitve, a više od svega voljela sam čitati Evanđelja. Isus je postao jedina svjetla točka u mom životu. No, u mom umu , Isus je uvijek bio negdje daleko, znala sam da je On uskrsnuo i uzašao na nebo , a nebo je tada zaista bilo vrlo, vrlo daleko od mene. Nekoliko godina išla sam u crkvu svaki dan, ponekad čak i dva puta dnevno, primala sam sakramente i to mi je davalo određenu snagu, ali depresija je i dalje ostajala, ništa mi nije moglo trajno pomoći. Nakon nekog vremena javila se sumnja da je Isus možda napustio Crkvu, pa sam i ja počela tražiti Isusa drugdje. Pomislila sam da ću možda pronaći “novog “ Isusa u new age filozofiji, ali naravno ni tu nije bilo pomoći, depresije su bile stalno prisutne i svakodnevno raspoloženje variralo je od tuge do očaja..
U srpnju 2001. prvi put sam bila na seminaru oca Jamesa u Zagrebu. Nakon samo dva dana seminara, odjednom sam shvatila da sam pronašla ono što sam tražila i što mi je nedostajalo cijelog života. Inače nisam osoba koja se lako oduševljava, a pogotovo ne na masovnim okupljanjima koja sam do tada mrzila, ali tamo sam zaista pronašla “pravu stvar”.. Prvi puta u životu osjetila sam i iskusila čudesa koja samo Duh Sveti može učiniti u čovjekovom životu. Kraljevstvo Božje je uistinu stiglo i nalazi se među nama. ( i bilo je vrijedno čekanja !!)
Od tada sam bila na mnogim seminarima oca Jamesa i član sam njegovog molitvenog lanca. Kao rezultat toga moje depresije su nestale i sada živim normalan život, samoubilčake misli i misli na smrt potpuno su nestale. Potpuno prihvaćam učenje katoličke Crkve, potpuno sam oslobođena od bilo kakve veze sa ezoteričkim učenjima sa kojima sam povremeno “koketirala” , a osjećam čak i veliku ljubav prema katoličkoj Crkvi i povezanost s Crkvom. Prvi put u životu  osjećam se kao punopravan član ljudskog društva , osjećam i ZNAM da mi je SAM BOG dao pravo i DUŽNOST da živim i budem sretna.
Kao član molitvenog lanca svakodnevno  mogu iskusiti podršku koja mi dolazi preko posredničkih molitvi oca Jamesa; povećala se moja sposobnost da podnosim stresne situacije, a poboljšala se i moja komunikacija s ljudima. Iako nisam bila bolesna od nekih kroničnih bolesti, znatno se poboljšala moja otpornost npr. prema zaraznim bolestima, tako da već duže vrijeme ostajem zdrava kada su svi oko mene bolesni.
Zahvaljujem i slavim Gospodina zbog svega ovoga!!  Također sam neizmjerno zahvalna ocu Jamesu,  jer NEMOJMO ZABORAVITI, NJEGOVA PREDANOST i LJUBAV PREMA ISUSU  OMOGUĆILA JE DA SE DOGODE SVA OVA DIVNA ČUDESA!

Suzana Ivezic, Zagreb, Croatia

Kristina Orsanic
Dragi o. James,

Tijekom molitve za zdravlje u crkvi Sv. Križa u Zagrebu 9. veljače, čula sam Vas reći: „Kristina, ne sumnjaj; Bog liječi tvoje grlo i tvoja leđa!“ Prije nego li ste prozvali moje ime, u sebi sam već bila čula nutarnji glas i riječi: „Liječim tvoje grlo,“ ali im nisam vjerovala misleći kako moje grlo i nije tako velik problem u odnosu na druge ljude koji su ondje bili s ozbiljnim bolestima. Stoga je Gospodin morao reći: „... Ne sumnjaj...“ Naime, preboljena gripa je bila ostavila posljedice na mojim glasnicama i mjesec dana prije toga imala sam bolove čak i u leđima. Od trenutka kad ste me prozvali pa do sada bol je posve nestala i liječnik je nakon pregleda glasnica potvrdio kako je sve čisto. O tom posjedujem i medicinsku potvrdu, koju Vam mogu poslati.
 
U zadnjih 5 godina mi je uslijed stresa opadala kosa. Pisala sam Vam moleći Vas za molitvu kako bi prestao gubitak. Rekli ste mi kako ćete moliti za me. Bila sam izgubila kosu na prednjem dijelu glave. Vjerovala sam u snagu vaše molitvu. Nakon obećanja da ćete moliti za me, počela sam moliti za Vas te sam se priključila vašem programu „Molitvenog borca“. Božjom milošću uspjelo mi je doći do novog liječnika koji mi je propisao novi šampon i losion. Bog je uslišio moju molitvu i sada imam puno više kose na glavi nego li na gornjoj slici.

Također, mojoj je majci ozdravilo srce dok sam molila za nju tijekom molitve za  zdravlje (majka nije bila nazočna!) tijekom vašeg prvog posjeta Zagrebu (u Ciboni tjedan prije Uskrsa, ne sjećam se točno godine – možda 2000.). Rekli ste kako tada pojedinim ljudima ozdravlja srce i ja sam povjerovala i prihvatila ozdravljenje za svoju majku. Od tog se je trenutka ona počela dobro osjećati i liječnik joj je potvrdio kako njezino srce izgleda kao da nikad nije doživjelo srčani udar. Hvala Vam! Volimo Vas!

Kristina Oršanić
Ivekovićeva 17
10 000 Zagreb
Hrvatska
KORSANIC@erstebank.com

-----------

Indira Monika Dizdar
Frankopanska 17
10000 Zagreb
Hrvatska

Dragi oče James,

Zovem se Indira Monika Dizdar. Potječem iz muslimanske obitelji. Cijela moja obitelj obdržava islam, a ja sam se obratila prije 5 godina. Sad mi je 18 godina. Isus me je uzeo za ruku i poveo preko velikog mosta – od islama u Kršćanstvo. Radosna sam jer me je Isus odabrao među brojnim rođacima i pokazao pravi put! Od samog početka bila sam neželjeno dijete. Majka me je rodila izvan braka, željela me je pobaciti, ali je bilo prekasno, pa me je  rodila. Otac me je napustio čim sam bila začeta i nikad ga nisam vidjela. Provela sam život s bakom i djedom. Bilo mi je vrlo teško odrastati bez oba roditelja. I druga su me djeca odbacivala jer sam bila siroče, pa je moje djetinjstvo bilo u ozračju otuđenosti i usamljenosti. Kad mi je bilo 12 godina majka me je uzela živjeti s njom. Tada je živjela s nekim čovjekom što je bio novi šok za mene. Nisam željela živjeti s čovjekom koji nije bio moj otac. U 5 dana koliko sam s njime provela, shvatila sam kako je alkoholičar. Svakog drugog dana dolazio je doma pijan, vikao je, razbijao predmete i bio divlji. U domu moje bake i djeda nije bilo takvih situacija. Bila sam očajna. Bojala sam se poočima. Majka i ja smo bile neznanice jedna drugoj. Bila sam usamljenija nego ikad do tad i često sam puta razmišljala o samoubojstvu. Moj život nije imao nikakva smisla; nisam imala nikoga! Postojala je samo bol u mojem srcu, tuga, neprospavane noći, puno suza i to je bilo sve! Svi su ljudi u gradu znali s kim živim i sažalijevali su me. Željela sam imati prijatelje, ali ih nije bilo. Željela sam imati roditelje, ali ih nisam imala. Jedne sam nedjelje došla u doticaj sa skupinom ljudi koji su išli na sv. misu. Slijedila sam ih. Oni su me svi zbunjeno gledali. Kako to da ja, dijete iz muslimanske obitelji, poglavito iz tako nedostojne obitelji, idem u crkvu. Svima je to bilo čudno! No, ušla sam u crkvu bez oklijevanja i nazočila sv. misi. Nakon toga sam se pribrala. Osjećala sam u crkvi neku jakost, nešto što me je ispunjavalo. Majka je saznala da sam bila u crkvi i razljutila se je na mene. Kad sam joj nakon nekog vremena rekla kako se želim krstiti, nije to dobro prihvatila, što se je moglo i očekivati, jer je muslimanka. No, rekla sam joj kako sam tako odlučila i to je to. Bilo mi je tada 13 godina. Primila sam svete sakramente i zauvijek prihvatila katoličku kršćansku vjeru! Majka se ni danas ne slaže sa mnom, ali najvažnije je da se Isus slaže sa mnom! Nakon osnovne škole počela sam razmišljati u koji samostan ću otići. Kad je to majka saznala, snažno se je opirala, ali sam joj hrabro rekla: „Idem u samostan!" I otišla sam. Već sam četiri godine u samostanu i maturirala sam u srednjoj školi za medicinske sestre.

Moj poočim i dan danas pije. Moja majka ima s njim troje djece, ali nisu vjenčani. U obitelji postoji razjedinjenost i puno zla! Iako sam uvijek imala osjećaj manje vrijednosti i nikad nisam osjetila obiteljsku ljubav te sam često puta zbog toga tužna, ja imam najveću radost na svijetu – mojeg Gospodina Isusa Krista! Želim biti posve Njegova! Čitala sam o Vašem suradniku, Josephu, u Njemačkoj. Ni ja, također, nisam iskusila da mi netko rekne: „Kćeri moja!“ Ja sam iz muslimanske obitelji. Naš Bog je silan Bog!!! Oče James, silno bih željela ići s Vama svijetom i svima pripovijedati kako je naš Bog Silan Bog! Željela bih biti Vašom suradnicom, pa iako znam da je to možda i nemoguće, voljela bih pokušati. Željela bih biti u Vašoj blizini i pomagati Vam te vjerujem kako i Isus to želi. Preporučujem se u Vaše molitve. Najveći bi dar za mene bio Vaš odgovor na moje svjedočanstvo! Brojne stvari je Isus učinio u mojem životu! Jedan mi je svećenik-karizmatik rekao: „Bit ćeš most između islama i kršćanstva!” Ja želim biti taj most. Isus mi je rekao tijekom ovog seminara kako moram stupiti u doticaj s Vama, što ovdje i činim. Samo Isus znade zašto. Možda će Vam On to i reći!

Radujem se Vašem odgovoru. Molim za Vas i svednevice zahvaljujem Gospodinu za Vas. Spremna sam na sve što bi Isus mogao od mene tražiti! Bog Vas blagoslovio! Nadam se da ću primiti najveći i najljepši dar – Vaš odgovor!

Vaša sestra u Kristu Isusu,
Indira Monika Dizdar.