Knjiga Brojeva 11, 24-30
JAVNO BOGOSLUŽJE
Duh nad starješinama
24Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine
riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti
ih oko Šatora. 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim
govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu
starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad
ne učiniše.
26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome
je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su
i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati.
27Neki mladić otrča te javi
Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji
je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru
moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan
zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih
izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske
vrate u tabor.
Knjiga Brojeva 27, 12-23
Izbor Jošue za vođu zajednice
12Jahve reče Mojsiju: "Popni se na
ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao,
pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron.
14Jer ste se u pobuni zajednice
u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost
pred njihovim očima."
(To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)
15A Jahvi Mojsije progovori ovako:
16"Neka Jahve, Bog duhova
u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti;
koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina
zajednica ne bude kao stado što nema pastira."
18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče
Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred svećenika
Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti
da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k svećeniku Eleazaru,
koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka
izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva
zajednica."
22Mojsije učini kako mu je Jahve naredio:
uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.
23Položi zatim na nj svoje ruke i
dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.
Knjiga o Sucima 15
15 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice,
Samson dođe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reče: "Želim ući k
svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. 2"Mislio sam," reče mu on,
"da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlađa sestra
nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" 3Samson mu odgovori: "Ovaj put neću
biti krivac Filistejcima kad im učinim zlo." 4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica,
uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa. 5Tad zapali luči, pusti
lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde,
i maslinike.
6Filistejci zapitaše: "Tko je to učinio?"
Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade
je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj.
7"Kad ste to učinili", reče im Samson,
"neću mirovati dok vam se ne osvetim." 8I sve ih izudara uzduž i poprijeko
i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se
nastani.
Magareća čeljust
9Tad Filistejci krenuše, utaboriše
se u Judi i raširiše do Lehija. 10"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše
ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo
kako je on učinio nama." 11Tri tisuće Judejaca odoše tada k
spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare?
Zašto si nam onda to učinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!"
A oni mu rekoše: 12"Dođosmo da te svežemo i predamo
u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", reče im, "da me nećete ubiti." 13"Ne", odgovoriše mu, "mi
ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo
pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje.
14Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci,
vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim
rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 15Spazivši još sirovu magareću
čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. 16Tad reče Samson:
"Magarećom čeljusti gomile prebih,
Magarećom
čeljusti tisuću pobih."
17Rekavši to, baci čeljust iz ruke.
Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi
Jahvi govoreći: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a
zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?" 19Tad Jahve rasiječe udubinu
što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga,
oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas
u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za
vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.
Izbor Jošue za vođu zajednice
12Jahve reče Mojsiju: "Popni se na
ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao,
pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron.
14Jer ste se u pobuni zajednice
u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost
pred njihovim očima."
(To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)
15A Jahvi Mojsije progovori ovako:
16"Neka Jahve, Bog duhova
u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti;
koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina
zajednica ne bude kao stado što nema pastira."
18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče
Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred svećenika
Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti
da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k svećeniku Eleazaru,
koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka
izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva
zajednica."
22Mojsije učini kako mu je Jahve naredio:
uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.
23Položi zatim na nj svoje ruke i
dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.
JAVNO BOGOSLUŽJE
Duh nad starješinama
24Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine
riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti
ih oko Šatora. 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim
govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu
starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad
ne učiniše.
26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome
je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su
i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati.
27Neki mladić otrča te javi
Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji
je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru
moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan
zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih
izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske
vrate u tabor.
Knjiga o Sucima 16
Zgoda s vratima Gaze
16 Odatle ode Samson u Gazu; ondje
vidje neku bludnicu i uđe k njoj. 2Žiteljima Gaze javiše: "Samson je
došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noć na gradskim vratima. Svu
noć bijahu mirni. "Pričekajmo do zore", mišljahu, "pa ćemo ga ubiti." 3Ali je Samson ležao samo
do ponoći, a o ponoći ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iščupa
ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je
nasuprot Hebronu i položi ih ondje.
Delila izdaje Samsona
4Poslije toga zamilova on neku ženu
iz doline Soreka po imenu Delilu. 5Filistejski knezovi dođoše k njoj
i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo
ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od
nas po tisuću i sto srebrnih šekela."
6Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje
stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati." 7Samson joj odgovori: "Da
me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao
kao običan čovjek."
8Filistejski knezovi donesu Delili
sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. 9Kod nje u sobi bijaše zasjeda
i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se
prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove
snage.
10Tad reče Delila Samsonu: "Prevario
si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati." 11On joj odgovori: "Da me
dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao
običan čovjek." 12Tada Delila uze nova užeta, sveza
ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše
zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.
13Tada Delila reče Samsonu: "Varaš
me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati." On joj
odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih
zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." 14Ona ga uspava i otka sedam
pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca
na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila
tajnu njegove snage.
15Delila mu reče: "Kako možeš reći
da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi
mi kazao gdje je tvoja velika snaga." 16Kako mu je svakog dana dodijavala
molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. 17I otvori joj cijelo svoje srce:
"Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej
Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih
kao običan čovjek."
18Delila tad shvati da joj je otvorio
cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: "Dođite sada jer
mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše
sa sobom novac. 19Uspavavši Samsona na svojim koljenima,
ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče
slabiti i ostavi ga snaga. 20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca
na te!" on se probudi i pomisli: "Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću
se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21Filistejci ga uhvatiše,
iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem
te je okretao mlin u tamnici.
Samsonova osveta i smrt
22Ali kosa gdje mu je obrijaše počne
opet rasti. 23A knezovi se filistejski skupiše
da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni:
"Bog naš predade nam u ruke
Samsona,
našeg neprijatelja."
24A narod, vidjevši ga, uze hvaliti
svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći:
"Bog naš predade nam u ruke
Samsona,
našeg neprijatelja,
koji nam je zemlju pustošio
i
tolike naše usmrtio."
25Kad im se srce razigralo, povikaše:
"Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše
pred njima; a onda ga postaviše među stupove. 26Samson tada reče dječaku
koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima
počiva zdanje da se naslonim na njih." 27A kuća bijaše puna ljudi i žena.
Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su
gledali kako Samson igra.
28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve,
spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim
za oba oka." 29I Samson napipa dva srednja stupa
na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,
30i viknu: "Neka poginem
s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na
sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za
života. 31Poslije dođoše njegova braća i
sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola,
u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
Knjiga Mudrosti
Salomon je čovjek kao ostali
7 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali,
i potomak prvog bića od zemlje
načinjena
i
oblikovan kao tijelo u utrobi
majčinoj,
2u deset mjeseci, stisnut u krvi,
iz
sjemena muževljeva i slasti
družice u spavanju.
3I ja sam, došavši na svijet,
udahnuo
zajednički zrak
i
pao na zemlju koja nas sve nosi,
i plač mi je bio prvi glas
kao
i svima ostalima.
4U pelenama bijah odgajan i u
brigama,
5jer nijedan kralj nije drukčije postao
niti
na svijet došao.
6Jer za sve postoji jedan ulazak
u život,
a
tako i jedan izlazak.
Salomonovo štovanje mudrosti
7Zato se pomolih i razbor dobih;
zavapih
i primih duh mudrosti.
8Zavoljeh je više nego žezla
i prijestolja
i
ništa ne cijenih bogatstvo
u usporedbi s njom.
9Nisam je htio uspoređivati ni sa
draguljima,
jer
je sve zlato pred njom kao
malo pijeska,
a
srebro je prema njoj kao blato.
10Ljubio sam je više od zdravlja
i ljepote
i
zavolio više od svjetlosti,
jer
njezin sjaj bez prestanka
svijetli.
11A s njome su mi došla sva dobra
i
od ruku njezinih blago
nebrojeno.
12I svemu sam se tome radovao,
jer
mudrost sve donosi;
još nisam znao da je ona
roditeljka
svega toga.
13I ono što naučih bez primisli,
to
bez zavisti predajem,
bogatstva
njezina ne skrivam.
14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,
i
koji se njome služe postaju
prijatelji Božji,
preporučeni
darovima njezina
nauka.
Priziv za božanskim nadahnućem
15Zato neka mi dade Bog govoriti
kako me svjetova
i
misliti misli dostojne darova
njegovih,
jer on je vođa mudrosti
i
upravlja mudracima.
16U njegovoj smo ruci mi i riječi naše,
sa
svim našim razborom
i umijećem.
17On mi je podario istinsku znanost
o svemu što jest,
naučio
me sustavu svijeta
i svojstvima prapočela;
18početku, svršetku i sredini vremena,
izmjeni
suncovrata i slijedu
godišnjih doba,
19
tijeku godina i položaju zvijezda;
20naravi životinja i nagonima divljih
zvijeri,
moći
duhova i mislima ljudskim,
različnosti
biljaka i ljekovitosti
korijenja.
21I spoznadoh sve što god je tajno
i javno,
jer
me poučavaše mudrost,
umjetnica u svemu.
Pohvala mudrosti
22Jer u nje je duh razborit, svet,
jedinstven,
mnogostran, tanan,
okretan,
pronicav, neoskvrnjen,
jasan,
nepristran, dobrohotan,
oštar,
23nezaprečiv, dobrotvoran,
čovjekoljubiv,
postojan,
pouzdan, bezbrižan,
svemoćan,
svenadzoran,
što
prodire kroza sve duše,
mudre,
čiste i najtanje.
24Jer je mudrost gibljivija od svakog
gibanja,
ona
proniče i prožima sve svojom
čistoćom.
25Jer je ona dah sile Božje
i
čist odvir slave Svemogućeg;
zato
je ništa nećisto ne može
oskvrnuti.
26Ona je odsjev vječne svjetlosti
i
zrcalo čisto djela Božjeg,
i
slika dobrote njegove.
27Jedna je, a može sve,
i,
ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do
naraštaja u duše svete
i
čini od njih Božje prijatelje
i proroke.
28Jer Bog ne ljubi nikoga
osim
onoga tko se druži
s mudrošću.
29Ona je od sunca sjajnija
i
nad sve zviježđe uzvišena;
uspoređena
sa svjetlošću, ona je
nadmašuje:
30jer svjetlost ustupa mjesto noći,
dok
zloća nema moći protiv
mudrosti.Samson pali
Filistejcima ljetinu
Knjiga Mudrosti 8
8 Njena se snaga prostire s jednoga
kraja svijeta na drugi
i
blagotvorno upravlja svemirom.
U mudrosti su sva dobra
2Nju zavoljeh i za njom čeznuh
od svoje mladosti;
i
nastojah da mi bude zaručnica
i
zaljubih se u ljepotu njezinu.
3Njezina životna prisnost s Bogom
podaruje
sjaj njezinu plemenitom
podrijetlu
jer
je ljubi gospodar svemira.
4Ona je povjerenica znanja Božjeg,
izbiračica
djela njegovih.
5Ako je bogatstvo blago poželjno
u ovom životu,
što
je onda bogatije od mudrosti
koja sve stvara?
6Ako opet razum stvara,
tko
je na svijetu od nje veći
umjetnik?
7Ako li pak tko ljubi pravednost,
pa,
kreposti su plodovi njezinih
napora:
ona poučava umjerenosti
i razboritosti,
pravednosti
i hrabrosti,
od
kojih u životu nema ništa
korisnije ljudima.
8Ako li tko čezne za većim znanjem,
ona
poznaje prošlost
i
proriče budućnost,
vična je izrekama
i
umije odgonetati zagonetke.
Ona znade unaprijed znake i čudesa
i
slijed razdoblja i vremena.
Mudrost neophodna vladarima
9Zato odlučih dovesti je kao družicu
životnu,
znajući
da će mi biti savjetnica
u sreći
i
tješiteljica u brigama i tuzi.
10Po njoj ću steći slavu u mnoštvu
narodnom,
još
kao mladić čast pred starcima.
11Na sudu će se vidjeti kako sam
oštrouman
i
divit će mi se velikaši kad stanem
pred njih.
12Čekat će me kad budem šutio
i
slušat će me kad prozborim;
ako se odulji govor moj,
držat
će ruku na svojim ustima.
13Po njoj ću zadobiti besmrtnost
i
ostavit ću vječni spomen rodu
budućem.
14Vladat ću pucima
i
narodi će mi biti podložni.
15Pobojat će se strašni silnici
kad čuju za me,
s
narodom ću svojim biti dobrostiv
i hrabar u ratu.
16Kada se vratim kući, tad ću počinuti
kraj nje,
jer
u drugovanju s njome
nema gorčine
i
nema bola u zajedništvu s njom,
već samo užitak i radost.
Salomon se pripravlja za mudrost
17Kad sam tako sve u sebi razmislio
i
srcem svojim razabrao
da
je besmrtnost u srodstvu
s mudrošću
18i da je u ljubavi njezinoj radost
čista
i
u djelima ruku njezinih blago
neiscrpno,
i razboritost u izmjeni misli
s njome
i
slava u zajedništvu riječi
njezinih,
stao sam tad okolo hoditi
i nastojati
kako
bih je zadobio.
19Ja bijah mladić sretne naravi
i
imao sam dobru dušu,
20ili bolje: jer bijah dobar,
ušao
sam u tijelo bez ljage.
21A znajući da neću mudrost zadobiti
ako ne da Bog -
a
razboritost je već bila
znati čiji je ona dar -
pristupih Gospodu i pomolih se
i
svim srcem svojim rekoh:
Ezekiel 2
Viđenje knjige
2 I reče mi: "Sine čovječji, na noge
se, da s tobom govorim!" 2OI uđe u me duh, kako mi progovori,
te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: "Sine čovječji,
šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene.
Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna
pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne
poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama. 6A ti, sine čovječji, ne
boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš među
samim skorpijama.' Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova
pogleda jer oni su rod odmetnički. 7Govori im moje riječi, poslušali
oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. 8A ti, sine čovječji, poslušaj što
ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori
usta i progutaj što ću ti sada dati!"
9I pogledah, a to ruka k meni ispružena
i u njoj, gle, svitak knjige. 10I razvi se knjiga preda mnom: bijaše
ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"I
Ezekiel 3
3 I reče mi: "Sine čovječji, progutaj
što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"
2Otvorih usta, a on mi dade
da progutam svitak 3i reče: "Sine čovječji, nahrani trbuh
i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima
sladak kao med.
4Reče mi: "Sine čovječji, idi domu
Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika
i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 6Ne šaljem te k mnogim narodima
nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad
bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7A dom te Izraelov neće
poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela
srca. 8Evo, zato ću sada otvrdnuti
tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što
je njihova. 9I ne boj ih se i ne plaši, jer oni
su rod odmetnički!"
10Reče mi: "Sine čovječji, sve riječi
što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11I hajde izgnanicima, sinovima
svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"
12Uto me duh podiže i ja za sobom
čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13Čuh lepet krila onih bića
- udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i
zaglušnu jeku jakoga glasa.
14Tada me duh prihvati i ponese. I
ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 15Tako stigoh u Tel Abib,
k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili
- te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.
Prorok kao čuvar Izraela
16Poslije sedam dana dođe mi opet riječ
Jahvina: 17"Sine čovječji, postavljam te za
čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš
ih u moje ime. 18Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš',
a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio,
on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv
njegovu. 19A kad opomeneš bezbožnika, a on se
ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice,
a ti ćeš spasiti svoj život. 20Isto tako, odvrati li se pravednik
od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet
će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna
djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. 21Ako li ti pravednika opomeneš
da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio
opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj."
I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA
Ezekiel nijem
22Ondje me opet zahvati ruka Jahvina
i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" 23Ustadoh tada i siđoh u
dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci
Kebaru te padoh ničice. 24Jahvin duh uđe u me, osovi me na
noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! 25Na te ću, evo, sine čovječji,
staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 26I jezik ću ti zalijepiti
za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički.
27A kad ti ja progovorim,
otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće
slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.
Ezekiel 11,14-21
14I dođe mi riječ Jahvina:
Novi savez obećan izgnanicima
15"Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim
rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve!
Nama je ova zemlja dana u posjed!' 16Zato im reci: Ovako govori Jahve
Gospod: 'Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama,
ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' 17Stoga im reci: Ovako govori
Jahve Gospod: 'Sabrat ću vas iz narod-a, vratit ću vas iz zemalja u kojima
ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! 18I kad se u nju vrate, istrijebit
će iz nje sve grozote i gadosti. 19I ja ću im dati novo srce i nov ću
duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u
njih srce od mesa, 20da hode po mojim naredbama i da čuvaju
i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! 21A onima kojima srce hodi
za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put' - riječ je Jahve
Gospoda."
Ezekiel 36, 23-32
23Ja ću posvetiti ime svoje veliko
koje vi oskvrnuste posred narod-a u koje dođoste! I znat će narodi da sam
ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem
svetost svoju. 24Tada ću vas sabrati iz svih naroda
i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25Poškropit ću vas vodom
čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira
vaših. 26Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut
ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.
27Duh svoj udahnut ću u vas
da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28I nastanit ćete se u zemlji
koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 29Izbavit ću vas od svih
vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći
gladi. 30Umnožit ću plod drveća i rod njiva
da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 31I tada ćete se spomenuti
zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti
svojih. 32A što činim, znajte dobro, ne činim
radi vas - riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih,
dome Izraelov!'
Ezekiel 37, 1-14
Prispodoba sa suhim kostima
37 I spusti se na me ruka Jahvina i
Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2Provede me kroz njih, svuda
oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3Reče mi: "Sine čovječji,
mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!"
4Tad mi reče: "Prorokuj
ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' 5Ovako govori Jahve Gospod
ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 6Žilama ću vas ispreplesti,
mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete
- i znat ćete da sam ja Jahve!'"
7I ja stadoh prorokovati kao što mi
bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti
se stadoše pribirati. 8Pogledah, i gle, po njima narasle
žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
9I reče mi: "Prorokuj duhu, sine čovječji,
prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše,
i dahni u ova trupla da ožive!'" 10I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi,
i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.
11Reče mi: "Sine čovječji, te kosti
- to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam
nada, pogibosmo!' 12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori
Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova,
narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve
kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u
vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim
i činim' - riječ je Jahve Gospoda."
Ezekiel 47, 1-12
Hramski izvor
47 Zatim me odvede natrag k vratima
Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje
Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno
od žrtvenika. 2Zatim me izvede na sjeverna vrata
i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok.
I gle, voda izvirala s desne strane. 3Čovjek pođe prema istoku s užetom
u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do
gležanja. 4Ondje opet izmjeri tisuću lakata
i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću
lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 5Opet izmjeri tisuću lakata,
ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo
plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.
6I upita me: "Vidiš li, sine čovječji?"
I odvede me natrag, na obalu potoka. 7I kad se vratih, gle, na obali s
obje strane mnoga stabla.
8I reče mi: "Ova voda teče u istočni
kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.
9I kuda god potok protječe,
sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova
voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. 10I ribari će ribariti duž
mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih
riba kao u Velikom moru. 11A močvare onoga mora i njegove bare
neće ozdraviti: bit će za sol. 12Duž potoka na obje strane rast će
svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda;
svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod
će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'.
Izaija 11,1-9
Dolazak pravednoga kralja
11 Isklijat će mladica iz panja
Jišajeva,
izdanak
će izbit'
iz njegova korijena.
2Na njemu će duh Jahvin počivat',
duh
mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh
znanja i straha Gospodnjeg.
3Prodahnut će ga strah Gospodnji:
neće
suditi po viđenju,
presuđivati
po čuvenju,
4već po pravdi će sudit' ubogima
i
sud prav izricat' bijednima
na zemlji.
Šibom riječi svoje ošinut će silnika,
a
dahom iz usta ubit' bezbožnika.
5On će pravdom opasati bedra,
a
vjernošću bokove.
6Vuk će prebivati s jagnjetom,
ris
ležati s kozlićem,
tele i lavić zajedno će pasti,
a
djetešce njih će vodit'.
7Krava i medvjedica zajedno će pasti,
a
mladunčad njihova skupa će
ležati,
lav
će jesti slamu k'o govedo.
8Nad rupom gujinom igrat će se
dojenče,
sisanče
će ruku zavlačiti u leglo
zmijinje.
9Zlo se više neće činiti, neće se
pustošiti
na
svoj svetoj gori mojoj:
zemlja će se ispuniti spoznajom
Jahvinom
kao
što se vodom pune mora.
Izaija 44, 1-5
2. SUD NARODIMA
Blagoslov Izraela
44 Sad čuj, Jakove, slugo moj,
Izraele, kog sam izabrao.
2Ovako kaže Jahve, koji te stvorio,
koji
te od utrobe sazdao
i pomaže ti:
"Ne boj se, Jakove, slugo moja,
Ješurune,
kog sam izabrao.
3Jer na žednu ću zemlju vodu izliti
i
po tlu sušnome potoke.
Izlit ću duh svoj na tvoje
potomstvo
i
blagoslov na tvoja pokoljenja.
4Rast će kao trava pokraj izvora,
kao
vrbe uz vode tekućice.
5Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin',
drugi
će se zvati imenom
Jakovljevim.
Treći će sebi na ruci napisati:
'Jahvin'
i
nazvat će se imenom
Izraelovim."
Joel 3,1-5
II. NOVO DOBA I JAHVIN DAN
1. DUH BOŽJI NA LJUDIMA
3 "Poslije ovoga
izlit ću Duha svoga na svako tijelo,
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši
će starci sanjati sne,
a
vaši mladići gledati viđenja.
2Čak ću i na sluge i sluškinje
izliti
Duha svojeg u dane one.
3Pokazat ću znamenja na nebu
i zemlji,
krv
i oganj i stupove dima."
4Sunce će se prometnut' u tminu
a
mjesec u krv,
prije nego svane Jahvin dan,
velik
i strašan.
5Svi što prizivaju ime Jahvino
spašeni će biti,
jer
će na brdu Sionu i u Jeruzalemu
biti spasenje,
kao
što Jahve reče,
a među preživjelima oni
koje
Jahve pozove.
Psalam 51
Ispovijed raskajana grešnika
51 Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Kad je k Davidu došao prorok Natan
poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.
3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po
velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od
grijeha me mojeg očisti!
5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh
je moj svagda preda mnom.
6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i
učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez
prijekora kada presudiš.
7Evo, grešan sam već rođen,
u
grijehu me zače majka moja.
8Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u
dubini duše učiš me mudrosti.
9Poškropi me izopom da se očistim,
operi
me, i bit ću bjelji od snijega!
10Objavi mi radost i veselje,
nek'
se obraduju kosti satrvene!
11Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši
svu moju krivicu!
12Čisto srce stvori mi, Bože,
i
duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i
svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14Vrati mi radost svoga spasenja
i
učvrsti me duhom spremnim!
15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i
grešnici tebi će se obraćati.
16Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože,
Bože spasitelju moj!
Nek'
mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
17Otvori, Gospodine, usne moje,
i
usta će moja naviještati hvalu tvoju.
18Žrtve ti se ne mile,
kad
bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
19Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce
raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i
opet sagradi jeruzalemske zidine!
21Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i
tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
Psalam 91
Pod Božjim okriljem
91 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo
moja!
Bože
moj u koga se uzdam!"
3Jer on će te osloboditi od zamke
ptičarske,
od
kuge pogubne.
4Svojim će te krilima zaštititi
i
pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost
je njegova štit i obrana!
5Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni
strelice što leti danju,
6ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni
pošasti što hara o podne.
7Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,
deseci
tisuća s desne tvoje,
tebi
se neće primaći!
8Tek što okom pogledaš,
već
ćeš vidjeti plaću grešnika.
9Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega
odabra sebi za okrilje.
10Neće te snaći nesreća,
nevolja
se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da
te čuvaju na svim putima tvojim.
12Na rukama će te nositi
da
se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit
ćeš lavića i zmiju.
14Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit
ga jer poznaje ime moje.
15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s
njim ću biti u nevolji,
spasit
ću ga i proslaviti.
16Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat'
mu spasenje svoje."
Evanđelje po Luki 3, 15-22
15Narod bijaše u iščekivanju i svi
se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče:
"Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan
odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
17U ruci mu vijača da pročisti
gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim."
18I mnogim je drugim pobudama
Ivan narodu navješćivao evanđelje.
19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio
zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod
još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
Isusovo krštenje
(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11)
21Kad se krstio sav narod, krstio se
i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom
obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni!
U tebi mi sva milina!"
Lk 4, 18-19
18Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On
me posla
blagovjesnikom biti
siromasima,
proglasiti
sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na
slobodu pustiti potlačene,
19proglasiti godinu milosti
Gospodnje.
Lk 11, 14-26
Isus i Beelzebul
(Mt 12,22-30; Mk 3,20-27)
14I istjerivaše đavla koji
bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše:
"Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" 16A drugi su iskušavajući
ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajući njihove misli, reče
im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti.
18Ako je dakle Sotona u
sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da
ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim
đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim
izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."
21"Dokle god jaki i naoružani čuva
svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako dođe jači od njega, svlada
ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."
23"Tko nije sa mnom, protiv mene je.
I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
Ponovni pad
(Mt 12,43-45)
24"Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka,
luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću
se u kuću odakle iziđoh.' 25Došavši, nađe je pometenu i uređenu.
26Tada ode i uzme sa sobom
sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude
onomu čovjeku gore nego na početku."
Lk 12, 10-12
10"I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega,
oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti."
11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred
sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime
braniti, što li reći! 12Ta Duh Sveti poučit će vas u taj
čas što valja reći."
Lk 24, 44-49
44Nato im reče: "To je ono što sam
vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu
Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da
razumiju Pisma 46te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist
će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati
obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'
48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas
Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."
Evanđelje po Ivanu 3, 1-21
Razgovor s Nikodemom
3 Bijaše među farizejima čovjek imenom
Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi,
znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva
ti činiš ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus:
"Zaista,
zaista, kažem ti:
tko
se ne rodi nanovo, odozgor,
ne
može vidjeti kraljevstva Božjega!"
4Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek
može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i
roditi se?" 5Odgovori Isus:
"Zaista,
zaista, kažem ti:
ako
se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne
može ući u kraljevstvo Božje.
6Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i
što je od Duha rođeno, duh je.
7Ne čudi se što ti rekoh:
'Treba
da se rodite nanovo, odozgor.'
8Vjetar puše gdje hoće;
čuješ
mu šum,
a
ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako
je sa svakim
koji
je rođen od Duha."
9Upita ga Nikodem: "Kako se to može
zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj
u Izraelu pa to da ne razumiješ?
11Zaista, zaista, kažem ti:
govorimo
što znamo,
svjedočimo
za ono što vidjesmo,
ali
svjedočanstva našega ne primate.
12Ako vam rekoh zemaljsko
pa
ne vjerujete,
kako
ćete vjerovati
kad
vam budem govorio nebesko?
13Nitko nije uzašao na nebo
doli
onaj koji siđe s neba,
Sin
Čovječji.
14I kao što je Mojsije podigao
zmiju
u pustinji
tako
ima biti podignut Sin Čovječji
15da svaki koji vjeruje
u
njemu ima život vječni.
16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te
je dao svoga Sina Jedinorođenca
da
nijedan koji u njega vjeruje
ne
propadne,
nego
da ima život vječni.
17Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da
sudi svijetu,
nego
da se svijet spasi po njemu.
18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
a
tko ne vjeruje, već je osuđen
što
nije vjerovao
u
ime jedinorođenoga Sina Božjega.
19A ovo je taj sud:
Svjetlost
je došla na svijet,
ali
ljudi su više ljubili
tamu
nego svjetlost
jer
djela im bijahu zla.
20Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi
svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da
se ne razotkriju djela njegova;
21a tko čini istinu,
dolazi
k svjetlosti
nek
bude bjelodano
da
su djela njegova u Bogu učinjena."
Iv 7, 37-39
Obećanje Duha Svetoga
37U posljednji, veliki dan blagdana
Isus stade i povika:
"Ako
je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka
pije 38koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove
utrobe!'" 39To reče o Duhu kojega su imali primiti
oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije
bio proslavljen.
Obećanje Duha Svetoga
37U posljednji, veliki dan blagdana
Isus stade i povika:
"Ako
je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka
pije 38koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove
utrobe!'" 39To reče o Duhu kojega su imali primiti
oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije
bio proslavljen.
Iv 4, 1-42
Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima
4 Kad Gospodin dozna da su farizeji
dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio
sam Isus, nego njegovi učenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati
u Galileju.
4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski
grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na
zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti
vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad
kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako
ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
10Isus joj odgovori:
"Kad
bi znala dar Božji
i
tko je onaj koji ti veli:
'Daj
mi piti',
ti
bi u njega zaiskala
i
on bi ti dao vode žive."
11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš
ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od
oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi
njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus:
"Tko
god pije ove vode,
opet
će ožednjeti.
14A tko bude pio vode koju ću mu ja
dati,
ne,
neće ožednjeti nikada:
voda
koju ću mu ja dati
postat
će u njemu izvorom vode
koja
struji u život vječni."
15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi
te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi
i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže
joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni
ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine,
vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome
brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče:
"Vjeruj
mi, ženo, dolazi čas
kad
se nećete klanjati Ocu
ni
na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22Vi se klanjate onome što ne poznate,
a
mi se klanjamo onome što poznamo
jer
spasenje dolazi od Židova.
23Ali dolazi čas - sada je! -
kad
će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u
duhu i istini
jer
takve upravo klanjatelje traži Otac.
24Bog je duh
i
koji se njemu klanjaju,
u
duhu i istini treba da se klanjaju."
25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija
zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam,
ja koji s tobom govorim!"
27Uto dođu njegovi učenici pa se začude
što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš
s njom?"
28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad
i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi
je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se
upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju,
jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja
jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da
mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus:
"Jelo
je moje
vršiti
volju onoga koji me posla
i
dovršiti djelo njegovo.
35Ne govorite li vi:
'Još
četiri mjeseca i evo žetve?'
Gle,
kažem vam,
podignite
oči svoje i pogledajte polja:
već
se bjelasaju za žetvu.
36Žetelac već prima plaću,
sabire
plod za vječni život
da
se sijač i žetelac zajedno raduju.
37Tu se obistinjuje izreka:
'Jedan
sije, drugi žanje.'
38Ja vas poslah žeti
ono
oko čega se niste trudili;
drugi
su se trudili,
a
vi ste ušli u trud njihov."
39Mnogi Samarijanci iz onoga grada
povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve
što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k
njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više
povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo
zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj
svijeta."
Iv 14, 16-31
16I ja ću moliti Oca
i
on će vam dati drugoga Branitelja
da
bude s vama zauvijek:
17Duha Istine,
kojega
svijet ne može primiti
jer
ga ne vidi i ne poznaje.
Vi
ga poznajete
jer
kod vas ostaje i u vama je.
18Neću vas ostaviti kao siročad;
doći
ću k vama.
19Još malo i svijet me više neće vidjeti,
no
vi ćete me vidjeti
jer
ja živim i vi ćete živjeti.
20U onaj ćete dan spoznati
da
sam ja u Ocu svom
i
vi u meni i ja u vama.
21Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,
taj
me ljubi;
a
tko mene ljubi,
njega
će ljubiti Otac moj,
i
ja ću ljubiti njega
i
njemu se očitovati."
22Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine,
kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?" 23Odgovori mu Isus:
"Ako
me tko ljubi,
čuvat
će moju riječ
pa
će i Otac moj ljubiti njega
i
k njemu ćemo doći
i
kod njega se nastaniti.
24Tko mene ne ljubi,
riječi
mojih ne čuva.
A
riječ koju slušate nije moja,
nego
Oca koji me posla.
25To sam vam govorio
dok
sam boravio s vama.
26Branitelj - Duh Sveti,
koga
će Otac poslati u moje ime,
poučavat
će vas o svemu
i
dozivati vam u pamet
sve
što vam ja rekoh.
27Mir vam ostavljam,
mir
vam svoj dajem.
Dajem
vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka
se ne uznemiruje vaše srce
i
neka se ne straši.
28Čuli ste, rekoh vam:
'Odlazim
i vraćam se k vama.'
Kad
biste me ljubili, radovali biste se
što
idem Ocu
jer
Otac je veći od mene.
29Kazao sam vam to sada,
prije
negoli se dogodi,
da
vjerujete kad se dogodi.
30Neću više s vama mnogo govoriti
jer
dolazi knez svijeta.
Protiv
mene ne može on ništa.
31Ali neka svijet upozna da ja ljubim
Oca
i
da tako činim
kako
mi je zapovjedio Otac.
Ustanite,
pođimo odavde!"
Iv 15, 26-27
26A kada dođe Branitelj
koga
ću vam poslati od Oca
-
Duh Istine koji od Oca izlazi -
on
će svjedočiti za mene.
27I vi ćete svjedočiti
jer
ste od početka sa mnom.
Iv 16, 8-15
3. IZRAEL I KRŠĆANI
8A kad on dođe,
pokazat
će svijetu
što
je grijeh,
što
li pravednost,
a
što osuda:
9grijeh je
što
ne vjeruju u mene;
10pravednost -
što
odlazim k Ocu
i
više me ne vidite;
11a osuda -
što
je knez ovoga svijeta osuđen.
12Još vam mnogo imam kazati,
ali
sada ne možete nositi.
13No kada dođe on - Duh Istine -
upućivat
će vas u svu istinu;
jer
neće govoriti sam od sebe,
nego
će govoriti što čuje
i
navješćivat će vam ono što dolazi.
14On će mene proslavljati
jer
će od mojega uzimati
i
navješćivati vama.
15Sve što ima Otac, moje je.
Zbog
toga vam rekoh:
od
mojega uzima
i
- navješćivat će vama."
Poslanica Rimljanima
8 Nikakve dakle sada osude onima koji
su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu
oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu,
jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju
grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona
ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.
5Da, oni koji žive po tijelu, teže
za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt,
a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu:
zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu,
ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu,
ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
10I ako je Krist u vama,
tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi
Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit
će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne
tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti
vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Djeca Božja po Duhu
14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su
Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se
opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16Sam Duh susvjedok je s
našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici,
baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo,
da se zajedno s njime i proslavimo.
Određeni za slavu
18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega
vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom
žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto
ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u
nadi. 21Jer i stvorenje će se
osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece
Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno
uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji
imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje
svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak
koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu
čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
26Tako i Duh potpomaže našu nemoć.
Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim
uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja
je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
Naum spasenja
28Znamo pak da Bog u svemu na dobro
surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
29Jer koje predvidje, te
i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac
među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva;
koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
31Što ćemo dakle na to reći? Ako je
Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio,
nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Pjesan ljubavi Božjoj
33Tko će optužiti izabranike Božje?
Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije,
štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od
ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao?
Mač? 36Kao što je pisano:
Poradi tebe ubijaju nas dan za danom
i
mi smo im ko ovce za klanje.
37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo
po onome koji nas uzljubi.
38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život,
ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni
ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu
Gospodinu našem.
Prva poslanica Korinćanima 12
Dari Duha
12 O darima Duha ne bih, braćo, htio
da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani,
zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u
Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin
Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti
Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog
koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha
na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ
mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom
Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu
prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu
tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh
dijeleći svakomu napose kako hoće.
Usporedba s tijelom
12Doista, kao što je tijelo jedno te
ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i
Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno
tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi
smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego
mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam
od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam
od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje
bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio
udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio
bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!
21Ne može oko reći ruci:
"Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji
udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima,
okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju.
Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast
25da ne bude razdora u tijelu,
nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe
zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno,
udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo
za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja;
zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci?
Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar
svi govore jezike? Zar svi tumače?
31Čeznite za višim darima! A evo vam
puta najizvrsnijega!
1 Kor 14
Dari u zajednici
14 Težite za ljubavlju, čeznite za darima
Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne
govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.
3Tko pak prorokuje, ljudima
govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe
izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim
jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko
govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.
6A sada, braćo, kad bih došao k vama
govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo
otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala
ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi
na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas,
tko će se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete
jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar.
10Toliko, recimo, ima na
svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. 11Ako dakle ne znam značenja
glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. 12Tako i vi, budući da čeznete
za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.
13Stoga tko govori drugim jezikom,
neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim,
moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit
ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš
duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš.
17Ti doduše lijepo zahvaljuješ,
ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima
većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet
riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim
jezikom.
20Braćo, ne budite djeca pameću, nego
nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima
i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati,
govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima,
nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva
Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici,
neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji
nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju
te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama.
26Što dakle braćo? Kad se skupite te
poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje
- sve neka bude radi izgrađivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica,
najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; 28ako pak ne bi bilo tumača,
neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore
dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude što
objavljeno, prvi neka šuti. 31A možete jedan po jedan svi prorokovati
da svi budu poučeni i svi ohrabreni. 32Proročki su duhovi prorocima podložni
33jer Bog nije Bog nesklada,
nego Bog mira.
Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute.
34Nije im dopušteno govoriti,
nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 35Žele li što saznati, neka
kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. 36Ili zar je riječ Božja
od vas proizašla, zar je samo k vama došla?
37Smatra li tko da je prorok ili duhom
obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje
se. 39Zato, braćo moja, težite
prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno
i uredno.
Poslanica Efežanima
5 Budite dakle nasljedovatelji Božji
kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist
ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan
miris.
3A bludnost i svaka nečistoća ili
pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! 4Ni prostota, ni ludorija,
ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! 5Jer dobro znajte ovo: nijedan
bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine
u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim riječima
ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima!
8Da, nekoć bijaste tama,
a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -9plod je svjetlosti svaka
dobrota, pravednost i istina -10i odlučite se za ono što je milo
Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima
tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je
i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću
postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli:
"Probudi
se, ti što spavaš,
ustani
od mrtvih
i
zasvijetljet će ti Krist."
15Razmotrite dakle pomno kako živite!
Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!
17Zato ne budite nerazumni,
nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost,
nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte među sobom psalmima,
hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!
20Svagda i za sve zahvaljujte
Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!
Obiteljsko ćudoređe
21Podložni budite jedni drugima u
strahu Kristovu! 22Žene svojim muževima kao Gospodinu!
23Jer muž je glava žene kao
i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu,
tako i žene muževima u svemu!
25Muževi, ljubite svoje žene kao što
je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji
vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez
ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi
ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi
svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova
Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti
oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko!
Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju
ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.