Knjiga Brojeva 11, 24-30

JAVNO BOGOSLUŽJE

Duh nad starješinama

²⁴Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. ²⁵Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

²⁶Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. ²⁷Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" ²⁸Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" ²⁹Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" ³⁰Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.

Knjiga Brojeva 27, 12-23

Izbor Jošue za vođu zajednice

¹²Jahve reče Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. ¹³A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. ¹⁴Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima."

(To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)

¹⁵A Jahvi Mojsije progovori ovako: ¹⁶"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom ¹⁷koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira."

¹⁸"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! ¹⁹Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! ²⁰Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. ²¹Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

²²Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.

²³Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.

Knjiga o Sucima 15

15 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson dođe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reče: "Želim ući k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. ²"Mislio sam," reče mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlađa sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" ³Samson mu odgovori: "Ovaj put neću biti krivac Filistejcima kad im učinim zlo." ⁴I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa. ⁵Tad zapali luči, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike.

⁶Filistejci zapitaše: "Tko je to učinio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj.

⁷"Kad ste to učinili", reče im Samson, "neću mirovati dok vam se ne osvetim." ⁸I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

Magareća čeljust

⁹Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. ¹⁰"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama." ¹¹Tri tisuće Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše: ¹²"Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", reče im, "da me nećete ubiti." ¹³"Ne", odgovoriše mu, "mi ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje.

¹⁴Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. ¹⁵Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. ¹⁶Tad reče Samson:

"Magarećom čeljusti gomile prebih,

Magarećom čeljusti tisuću pobih."

¹⁷Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. ¹⁸Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?" ¹⁹Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. ²⁰Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.

Izbor Jošue za vođu zajednice

¹²Jahve reče Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. ¹³A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. ¹⁴Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima."

(To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)

¹⁵A Jahvi Mojsije progovori ovako: ¹⁶"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom ¹⁷koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira."

¹⁸"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! ¹⁹Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! ²⁰Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. ²¹Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

²²Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.

²³Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.

JAVNO BOGOSLUŽJE

Duh nad starješinama

²⁴Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. ²⁵Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

²⁶Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. ²⁷Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" ²⁸Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" ²⁹Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" ³⁰Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.

Knjiga o Sucima 16

Zgoda s vratima Gaze

16 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uđe k njoj. ²Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noć na gradskim vratima. Svu noć bijahu mirni. "Pričekajmo do zore", mišljahu, "pa ćemo ga ubiti." ³Ali je Samson ležao samo do ponoći, a o ponoći ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iščupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje.

Delila izdaje Samsona

⁴Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. ⁵Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela."

⁶Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati." ⁷Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao kao običan čovjek."

⁸Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. ⁹Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage.

¹⁰Tad reče Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati." ¹¹On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." ¹²Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.

¹³Tada Delila reče Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." ¹⁴Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.

¹⁵Delila mu reče: "Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." ¹⁶Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. ¹⁷I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek."

¹⁸Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: "Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. ¹⁹Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti i ostavi ga snaga. ²⁰Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. ²¹Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

Samsonova osveta i smrt

²²Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. ²³A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni:

"Bog naš predade nam u ruke

Samsona, našeg neprijatelja."

²⁴A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći:

"Bog naš predade nam u ruke

Samsona, našeg neprijatelja,

koji nam je zemlju pustošio

i tolike naše usmrtio."

²⁵Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. ²⁶Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih." ²⁷A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra.

²⁸Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." ²⁹I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, ³⁰i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života. ³¹Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.

Knjiga Mudrosti

Salomon je čovjek kao ostali

7 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali,

i potomak prvog bića od zemlje

načinjena

i oblikovan kao tijelo u utrobi

majčinoj,

²u deset mjeseci, stisnut u krvi,

iz sjemena muževljeva i slasti

družice u spavanju.

³I ja sam, došavši na svijet,

udahnuo zajednički zrak

i pao na zemlju koja nas sve nosi,

i plač mi je bio prvi glas

kao i svima ostalima.

⁴U pelenama bijah odgajan i u

brigama,

⁵jer nijedan kralj nije drukčije postao

niti na svijet došao.

⁶Jer za sve postoji jedan ulazak

u život,

a tako i jedan izlazak.

Salomonovo štovanje mudrosti

⁷Zato se pomolih i razbor dobih;

zavapih i primih duh mudrosti.

⁸Zavoljeh je više nego žezla

i prijestolja

i ništa ne cijenih bogatstvo

u usporedbi s njom.

⁹Nisam je htio uspoređivati ni sa

draguljima,

jer je sve zlato pred njom kao

malo pijeska,

a srebro je prema njoj kao blato.

¹⁰Ljubio sam je više od zdravlja

i ljepote

i zavolio više od svjetlosti,

jer njezin sjaj bez prestanka

svijetli.

¹¹A s njome su mi došla sva dobra

i od ruku njezinih blago

nebrojeno.

¹²I svemu sam se tome radovao,

jer mudrost sve donosi;

još nisam znao da je ona

roditeljka svega toga.

¹³I ono što naučih bez primisli,

to bez zavisti predajem,

bogatstva njezina ne skrivam.

¹⁴Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,

i koji se njome služe postaju

prijatelji Božji,

preporučeni darovima njezina

nauka.

Priziv za božanskim nadahnućem

¹⁵Zato neka mi dade Bog govoriti

kako me svjetova

i misliti misli dostojne darova

njegovih,

jer on je vođa mudrosti

i upravlja mudracima.

¹⁶U njegovoj smo ruci mi i riječi naše,

sa svim našim razborom

i umijećem.

¹⁷On mi je podario istinsku znanost

o svemu što jest,

naučio me sustavu svijeta

i svojstvima prapočela;

¹⁸početku, svršetku i sredini vremena,

izmjeni suncovrata i slijedu

godišnjih doba,

¹⁹ tijeku godina i položaju zvijezda;

²⁰naravi životinja i nagonima divljih

zvijeri,

moći duhova i mislima ljudskim,

različnosti biljaka i ljekovitosti

korijenja.

²¹I spoznadoh sve što god je tajno

i javno,

jer me poučavaše mudrost,

umjetnica u svemu.

Pohvala mudrosti

²²Jer u nje je duh razborit, svet,

jedinstven, mnogostran, tanan,

okretan, pronicav, neoskvrnjen,

jasan, nepristran, dobrohotan,

oštar, ²³nezaprečiv, dobrotvoran,

čovjekoljubiv,

postojan, pouzdan, bezbrižan,

svemoćan, svenadzoran,

što prodire kroza sve duše,

mudre, čiste i najtanje.

²⁴Jer je mudrost gibljivija od svakog

gibanja,

ona proniče i prožima sve svojom

čistoćom.

²⁵Jer je ona dah sile Božje

i čist odvir slave Svemogućeg;

zato je ništa nećisto ne može

oskvrnuti.

²⁶Ona je odsjev vječne svjetlosti

i zrcalo čisto djela Božjeg,

i slika dobrote njegove.

²⁷Jedna je, a može sve,

i, ostajući u sebi, sve obnavlja.

Ona prelazi od naraštaja do

naraštaja u duše svete

i čini od njih Božje prijatelje

i proroke.

²⁸Jer Bog ne ljubi nikoga

osim onoga tko se druži

s mudrošću.

²⁹Ona je od sunca sjajnija

i nad sve zviježđe uzvišena;

uspoređena sa svjetlošću, ona je

nadmašuje:

³⁰jer svjetlost ustupa mjesto noći,

dok zloća nema moći protiv

mudrosti.Samson pali Filistejcima ljetinu

Knjiga Mudrosti 8

8 Njena se snaga prostire s jednoga

kraja svijeta na drugi

i blagotvorno upravlja svemirom.

U mudrosti su sva dobra

²Nju zavoljeh i za njom čeznuh

od svoje mladosti;

i nastojah da mi bude zaručnica

i zaljubih se u ljepotu njezinu.

³Njezina životna prisnost s Bogom

podaruje sjaj njezinu plemenitom

podrijetlu

jer je ljubi gospodar svemira.

⁴Ona je povjerenica znanja Božjeg,

izbiračica djela njegovih.

⁵Ako je bogatstvo blago poželjno

u ovom životu,

što je onda bogatije od mudrosti

koja sve stvara?

⁶Ako opet razum stvara,

tko je na svijetu od nje veći

umjetnik?

⁷Ako li pak tko ljubi pravednost,

pa, kreposti su plodovi njezinih

napora:

ona poučava umjerenosti

i razboritosti,

pravednosti i hrabrosti,

od kojih u životu nema ništa

korisnije ljudima.

⁸Ako li tko čezne za većim znanjem,

ona poznaje prošlost

i proriče budućnost,

vična je izrekama

i umije odgonetati zagonetke.

Ona znade unaprijed znake i čudesa

i slijed razdoblja i vremena.

Mudrost neophodna vladarima

⁹Zato odlučih dovesti je kao družicu

životnu,

znajući da će mi biti savjetnica

u sreći

i tješiteljica u brigama i tuzi.

¹⁰Po njoj ću steći slavu u mnoštvu

narodnom,

još kao mladić čast pred starcima.

¹¹Na sudu će se vidjeti kako sam

oštrouman

i divit će mi se velikaši kad stanem

pred njih.

¹²Čekat će me kad budem šutio

i slušat će me kad prozborim;

ako se odulji govor moj,

držat će ruku na svojim ustima.

¹³Po njoj ću zadobiti besmrtnost

i ostavit ću vječni spomen rodu

budućem.

¹⁴Vladat ću pucima

i narodi će mi biti podložni.

¹⁵Pobojat će se strašni silnici

kad čuju za me,

s narodom ću svojim biti dobrostiv

i hrabar u ratu.

¹⁶Kada se vratim kući, tad ću počinuti

kraj nje,

jer u drugovanju s njome

nema gorčine

i nema bola u zajedništvu s njom,

već samo užitak i radost.

Salomon se pripravlja za mudrost

¹⁷Kad sam tako sve u sebi razmislio

i srcem svojim razabrao

da je besmrtnost u srodstvu

s mudrošću

¹⁸i da je u ljubavi njezinoj radost

čista

i u djelima ruku njezinih blago

neiscrpno,

i razboritost u izmjeni misli

s njome

i slava u zajedništvu riječi

njezinih,

stao sam tad okolo hoditi

i nastojati

kako bih je zadobio.

¹⁹Ja bijah mladić sretne naravi

i imao sam dobru dušu,

²⁰ili bolje: jer bijah dobar,

ušao sam u tijelo bez ljage.

²¹A znajući da neću mudrost zadobiti

ako ne da Bog -

a razboritost je već bila

znati čiji je ona dar -

pristupih Gospodu i pomolih se

i svim srcem svojim rekoh:

Ezekiel 2

Viđenje knjige

2 I reče mi: "Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!" ²OI uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. ³I reče mi: "Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. ⁴Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! ⁵I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama. ⁶A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš među samim skorpijama.' Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. ⁷Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. ⁸A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!"

⁹I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. ¹⁰I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"I

Ezekiel 3

3 I reče mi: "Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" ²Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak ³i reče: "Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.

⁴Reče mi: "Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. ⁵Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. ⁶Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. ⁷A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. ⁸Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. ⁹I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!"

¹⁰Reče mi: "Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. ¹¹I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"

¹²Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. ¹³Čuh lepet krila onih bića - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.

¹⁴Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. ¹⁵Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.

Prorok kao čuvar Izraela

¹⁶Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: ¹⁷"Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. ¹⁸Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. ¹⁹A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. ²⁰Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. ²¹Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj."

I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA

Ezekiel nijem

²²Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" ²³Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. ²⁴Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! ²⁵Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. ²⁶I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. ²⁷A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.

Ezekiel 11,14-21

¹⁴I dođe mi riječ Jahvina:

Novi savez obećan izgnanicima

¹⁵"Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' ¹⁶Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' ¹⁷Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat ću vas iz narod-a, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! ¹⁸I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. ¹⁹I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, ²⁰da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! ²¹A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put' - riječ je Jahve Gospoda."

^{Ezekiel 36, 23-32}

²³Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narod-a u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. ²⁴Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. ²⁵Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. ²⁶Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. ²⁷Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. ²⁸I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. ²⁹Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. ³⁰Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. ³¹I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. ³²A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas - riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

Ezekiel 37, 1-14

Prispodoba sa suhim kostima

37 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. ²Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! ³Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" ⁴Tad mi reče: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' ⁵Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! ⁶Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Jahve!'"

⁷I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. ⁸Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

⁹I reče mi: "Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'" ¹⁰I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

¹¹Reče mi: "Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' ¹²Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! ¹³I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! ¹⁴I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda."

Ezekiel 47, 1-12

Hramski izvor

47 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. ²Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. ³Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. ⁴Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. ⁵Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.

⁶I upita me: "Vidiš li, sine čovječji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. ⁷I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

⁸I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. ⁹I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. ¹⁰I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. ¹¹A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. ¹²Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'.

Izaija 11,1-9

Dolazak pravednoga kralja

11 Isklijat će mladica iz panja

Jišajeva,

izdanak će izbit'

iz njegova korijena.

²Na njemu će duh Jahvin počivat',

duh mudrosti i umnosti,

duh savjeta i jakosti,

duh znanja i straha Gospodnjeg.

³Prodahnut će ga strah Gospodnji:

neće suditi po viđenju,

presuđivati po čuvenju,

⁴već po pravdi će sudit' ubogima

i sud prav izricat' bijednima

na zemlji.

Šibom riječi svoje ošinut će silnika,

a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

⁵On će pravdom opasati bedra,

a vjernošću bokove.

⁶Vuk će prebivati s jagnjetom,

ris ležati s kozlićem,

tele i lavić zajedno će pasti,

a djetešce njih će vodit'.

⁷