Knjiga Brojeva 11, 24-30

JAVNO BOGOSLUŽJE

Duh nad starješinama

             24Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

             26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. 27Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.


Knjiga Brojeva 27, 12-23

Izbor Jošue za vođu zajednice

             12Jahve reče Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima."

             (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)

             15A Jahvi Mojsije progovori ovako: 16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira."

             18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

             22Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.

             23Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.


Knjiga o Sucima 15

15 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson dođe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reče: "Želim ući k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. 2"Mislio sam," reče mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlađa sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" 3Samson mu odgovori: "Ovaj put neću biti krivac Filistejcima kad im učinim zlo." 4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa. 5Tad zapali luči, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike.

             6Filistejci zapitaše: "Tko je to učinio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj.

             7"Kad ste to učinili", reče im Samson, "neću mirovati dok vam se ne osvetim." 8I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

Magareća čeljust

             9Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 10"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama." 11Tri tisuće Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše: 12"Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", reče im, "da me nećete ubiti." 13"Ne", odgovoriše mu, "mi ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje.

             14Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 15Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. 16Tad reče Samson:

             "Magarećom čeljusti gomile prebih,

            Magarećom čeljusti tisuću pobih."

             17Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?" 19Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.

Izbor Jošue za vođu zajednice

             12Jahve reče Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima."

             (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.)

             15A Jahvi Mojsije progovori ovako: 16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 17koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira."

             18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

             22Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.

             23Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.

JAVNO BOGOSLUŽJE

Duh nad starješinama

             24Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

             26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. 27Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.


Knjiga o Sucima 16

Zgoda s vratima Gaze

16 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uđe k njoj. 2Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noć na gradskim vratima. Svu noć bijahu mirni. "Pričekajmo do zore", mišljahu, "pa ćemo ga ubiti." 3Ali je Samson ležao samo do ponoći, a o ponoći ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iščupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje.

Delila izdaje Samsona

             4Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. 5Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela."

             6Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati." 7Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao kao običan čovjek."

             8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. 9Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage.

             10Tad reče Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati." 11On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." 12Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.

             13Tada Delila reče Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek." 14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.

             15Delila mu reče: "Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." 16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. 17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek."

             18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: "Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. 19Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti i ostavi ga snaga. 20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

Samsonova osveta i smrt

             22Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. 23A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni:

             "Bog naš predade nam u ruke

            Samsona, našeg neprijatelja."

             24A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći:

             "Bog naš predade nam u ruke

            Samsona, našeg neprijatelja,

             koji nam je zemlju pustošio

            i tolike naše usmrtio."

             25Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. 26Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih." 27A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra.

             28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." 29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života. 31Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.


Knjiga Mudrosti

Salomon je čovjek kao ostali

7 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali,

i potomak prvog bića od zemlje

                        načinjena

            i oblikovan kao tijelo u utrobi

                        majčinoj,

2u deset mjeseci, stisnut u krvi,

            iz sjemena muževljeva i slasti

                        družice u spavanju.

3I ja sam, došavši na svijet,

            udahnuo zajednički zrak

            i pao na zemlju koja nas sve nosi,

             i plač mi je bio prvi glas

            kao i svima ostalima.

4U pelenama bijah odgajan i u

                        brigama,

5jer nijedan kralj nije drukčije postao

            niti na svijet došao.

6Jer za sve postoji jedan ulazak

                        u život,

            a tako i jedan izlazak.

Salomonovo štovanje mudrosti

7Zato se pomolih i razbor dobih;

            zavapih i primih duh mudrosti.

8Zavoljeh je više nego žezla

                        i prijestolja

            i ništa ne cijenih bogatstvo

                        u usporedbi s njom.

9Nisam je htio uspoređivati ni sa

                        draguljima,

            jer je sve zlato pred njom kao

                        malo pijeska,

            a srebro je prema njoj kao blato.

10Ljubio sam je više od zdravlja

                        i ljepote

            i zavolio više od svjetlosti,

            jer njezin sjaj bez prestanka

                        svijetli.

11A s njome su mi došla sva dobra

            i od ruku njezinih blago

                        nebrojeno.

12I svemu sam se tome radovao,

            jer mudrost sve donosi;

             još nisam znao da je ona

            roditeljka svega toga.

13I ono što naučih bez primisli,

            to bez zavisti predajem,

            bogatstva njezina ne skrivam.

14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,

            i koji se njome služe postaju

                        prijatelji Božji,

            preporučeni darovima njezina

                        nauka.

Priziv za božanskim nadahnućem

15Zato neka mi dade Bog govoriti

                        kako me svjetova

            i misliti misli dostojne darova

                        njegovih,

             jer on je vođa mudrosti

            i upravlja mudracima.

16U njegovoj smo ruci mi i riječi naše,

            sa svim našim razborom

                        i umijećem.

17On mi je podario istinsku znanost

                        o svemu što jest,

            naučio me sustavu svijeta

                        i svojstvima prapočela;

18početku, svršetku i sredini vremena,

            izmjeni suncovrata i slijedu

                        godišnjih doba,

19           tijeku godina i položaju zvijezda;

20naravi životinja i nagonima divljih

                        zvijeri,

            moći duhova i mislima ljudskim,

            različnosti biljaka i ljekovitosti

                        korijenja.

21I spoznadoh sve što god je tajno

                        i javno,

            jer me poučavaše mudrost,

                        umjetnica u svemu.

Pohvala mudrosti

22Jer u nje je duh razborit, svet,

            jedinstven, mnogostran, tanan,

            okretan, pronicav, neoskvrnjen,

            jasan, nepristran, dobrohotan,

            oštar, 23nezaprečiv, dobrotvoran,

            čovjekoljubiv,

            postojan, pouzdan, bezbrižan,

            svemoćan, svenadzoran,

            što prodire kroza sve duše,

            mudre, čiste i najtanje.

24Jer je mudrost gibljivija od svakog

                        gibanja,

            ona proniče i prožima sve svojom

                        čistoćom.

25Jer je ona dah sile Božje

            i čist odvir slave Svemogućeg;

            zato je ništa nećisto ne može

                        oskvrnuti.

26Ona je odsjev vječne svjetlosti

            i zrcalo čisto djela Božjeg,

            i slika dobrote njegove.

27Jedna je, a može sve,

            i, ostajući u sebi, sve obnavlja.

             Ona prelazi od naraštaja do

                        naraštaja u duše svete

            i čini od njih Božje prijatelje

                        i proroke.

28Jer Bog ne ljubi nikoga

            osim onoga tko se druži

                        s mudrošću.

29Ona je od sunca sjajnija

            i nad sve zviježđe uzvišena;

            uspoređena sa svjetlošću, ona je

                        nadmašuje:

30jer svjetlost ustupa mjesto noći,

            dok zloća nema moći protiv

                        mudrosti.Samson pali Filistejcima ljetinu


Knjiga Mudrosti 8

8 Njena se snaga prostire s jednoga

kraja svijeta na drugi

            i blagotvorno upravlja svemirom.

U mudrosti su sva dobra

2Nju zavoljeh i za njom čeznuh

                        od svoje mladosti;

            i nastojah da mi bude zaručnica

            i zaljubih se u ljepotu njezinu.

3Njezina životna prisnost s Bogom

            podaruje sjaj njezinu plemenitom

                        podrijetlu

            jer je ljubi gospodar svemira.

4Ona je povjerenica znanja Božjeg,

            izbiračica djela njegovih.

5Ako je bogatstvo blago poželjno

                        u ovom životu,

            što je onda bogatije od mudrosti

                        koja sve stvara?

6Ako opet razum stvara,

            tko je na svijetu od nje veći

                        umjetnik?

7Ako li pak tko ljubi pravednost,

            pa, kreposti su plodovi njezinih

                        napora:

             ona poučava umjerenosti

                        i razboritosti,

            pravednosti i hrabrosti,

            od kojih u životu nema ništa

                        korisnije ljudima.

8Ako li tko čezne za većim znanjem,

            ona poznaje prošlost

            i proriče budućnost,

             vična je izrekama

            i umije odgonetati zagonetke.

             Ona znade unaprijed znake i čudesa

            i slijed razdoblja i vremena.

Mudrost neophodna vladarima

9Zato odlučih dovesti je kao družicu

                        životnu,

            znajući da će mi biti savjetnica

                        u sreći

            i tješiteljica u brigama i tuzi.

10Po njoj ću steći slavu u mnoštvu

                        narodnom,

            još kao mladić čast pred starcima.

11Na sudu će se vidjeti kako sam

                        oštrouman

            i divit će mi se velikaši kad stanem

                        pred njih.

12Čekat će me kad budem šutio

            i slušat će me kad prozborim;

             ako se odulji govor moj,

            držat će ruku na svojim ustima.

13Po njoj ću zadobiti besmrtnost

            i ostavit ću vječni spomen rodu

                        budućem.

14Vladat ću pucima

            i narodi će mi biti podložni.

15Pobojat će se strašni silnici

                        kad čuju za me,

            s narodom ću svojim biti dobrostiv

                        i hrabar u ratu.

16Kada se vratim kući, tad ću počinuti

                        kraj nje,

            jer u drugovanju s njome

                        nema gorčine

            i nema bola u zajedništvu s njom,

                        već samo užitak i radost.

Salomon se pripravlja za mudrost

17Kad sam tako sve u sebi razmislio

            i srcem svojim razabrao

            da je besmrtnost u srodstvu

                        s mudrošću

18i da je u ljubavi njezinoj radost

                        čista

            i u djelima ruku njezinih blago

                        neiscrpno,

             i razboritost u izmjeni misli

                        s njome

            i slava u zajedništvu riječi

                        njezinih,

             stao sam tad okolo hoditi

                        i nastojati

            kako bih je zadobio.

19Ja bijah mladić sretne naravi

            i imao sam dobru dušu,

20ili bolje: jer bijah dobar,

            ušao sam u tijelo bez ljage.

21A znajući da neću mudrost zadobiti

                        ako ne da Bog -

            a razboritost je već bila

                        znati čiji je ona dar -

             pristupih Gospodu i pomolih se

            i svim srcem svojim rekoh:


Ezekiel 2

Viđenje knjige

2 I reče mi: "Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!" 2OI uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: "Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama. 6A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš među samim skorpijama.' Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. 7Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. 8A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!"

             9I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"I


Ezekiel
3

3 I reče mi: "Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" 2Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 3i reče: "Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.

             4Reče mi: "Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 6Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 8Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. 9I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!"

             10Reče mi: "Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"

             12Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13Čuh lepet krila onih bića - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.

             14Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.

Prorok kao čuvar Izraela

             16Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: 17"Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. 18Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. 19A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. 20Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. 21Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj."

I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA

Ezekiel nijem

             22Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" 23Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. 24Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! 25Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 26I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. 27A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.


Ezekiel 11,14-21

14I dođe mi riječ Jahvina:

Novi savez obećan izgnanicima

             15"Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' 16Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' 17Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat ću vas iz narod-a, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! 18I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. 19I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, 20da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! 21A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put' - riječ je Jahve Gospoda."


Ezekiel 36, 23-32

23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narod-a u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 29Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. 30Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 31I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas - riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

           

Ezekiel 37, 1-14

Prispodoba sa suhim kostima

37 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" 4Tad mi reče: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' 5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 6Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Jahve!'"

             7I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 8Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

             9I reče mi: "Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'" 10I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

             11Reče mi: "Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' 12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda."


Ezekiel 47, 1-12

Hramski izvor

47 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. 2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. 3Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. 4Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 5Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći.

             6I upita me: "Vidiš li, sine čovječji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. 7I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

             8I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. 9I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. 10I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. 11A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. 12Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'.


Izaija 11,1-9

Dolazak pravednoga kralja

11 Isklijat će mladica iz panja

Jišajeva,

            izdanak će izbit'

                        iz njegova korijena.

2Na njemu će duh Jahvin počivat',

            duh mudrosti i umnosti,

             duh savjeta i jakosti,

            duh znanja i straha Gospodnjeg.

3Prodahnut će ga strah Gospodnji:

            neće suditi po viđenju,

            presuđivati po čuvenju,

4već po pravdi će sudit' ubogima

            i sud prav izricat' bijednima

                        na zemlji.

             Šibom riječi svoje ošinut će silnika,

            a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

5On će pravdom opasati bedra,

            a vjernošću bokove.

6Vuk će prebivati s jagnjetom,

            ris ležati s kozlićem,

             tele i lavić zajedno će pasti,

            a djetešce njih će vodit'.

7Krava i medvjedica zajedno će pasti,

            a mladunčad njihova skupa će

                        ležati,

            lav će jesti slamu k'o govedo.

8Nad rupom gujinom igrat će se

                        dojenče,

            sisanče će ruku zavlačiti u leglo

                        zmijinje.

9Zlo se više neće činiti, neće se

                        pustošiti

            na svoj svetoj gori mojoj:

             zemlja će se ispuniti spoznajom

                        Jahvinom

            kao što se vodom pune mora.


Izaija 44, 1-5

2. SUD NARODIMA

Blagoslov Izraela

44 Sad čuj, Jakove, slugo moj,

Izraele, kog sam izabrao.

2Ovako kaže Jahve, koji te stvorio,

            koji te od utrobe sazdao

                        i pomaže ti:

             "Ne boj se, Jakove, slugo moja,

            Ješurune, kog sam izabrao.

3Jer na žednu ću zemlju vodu izliti

            i po tlu sušnome potoke.

             Izlit ću duh svoj na tvoje

                        potomstvo

            i blagoslov na tvoja pokoljenja.

4Rast će kao trava pokraj izvora,

            kao vrbe uz vode tekućice.

5Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin',

            drugi će se zvati imenom

                        Jakovljevim.

             Treći će sebi na ruci napisati:

                        'Jahvin'

            i nazvat će se imenom

                        Izraelovim."


Joel 3,1-5

II. NOVO DOBA I JAHVIN DAN

1. DUH BOŽJI NA LJUDIMA

3 "Poslije ovoga

izlit ću Duha svoga na svako tijelo,

             i proricat će vaši sinovi i kćeri,

            vaši će starci sanjati sne,

            a vaši mladići gledati viđenja.

2Čak ću i na sluge i sluškinje

            izliti Duha svojeg u dane one.

3Pokazat ću znamenja na nebu

                        i zemlji,

            krv i oganj i stupove dima."

4Sunce će se prometnut' u tminu

            a mjesec u krv,

             prije nego svane Jahvin dan,

            velik i strašan.

5Svi što prizivaju ime Jahvino

                        spašeni će biti,

            jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu

                        biti spasenje,

            kao što Jahve reče,

             a među preživjelima oni

            koje Jahve pozove.


Psalam 51

Ispovijed raskajana grešnika

51 Zborovođi. Psalam. Davidov.

2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.

3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

            po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

4Operi me svega od moje krivice,

            od grijeha me mojeg očisti!

5Bezakonje svoje priznajem,

            grijeh je moj svagda preda mnom.

6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio

            i učinio što je zlo pred tobom:

             pravedan ćeš biti kad progovoriš,

            bez prijekora kada presudiš.

7Evo, grešan sam već rođen,

            u grijehu me zače majka moja.

8Evo, ti ljubiš srce iskreno,

            u dubini duše učiš me mudrosti.

9Poškropi me izopom da se očistim,

            operi me, i bit ću bjelji od snijega!

10Objavi mi radost i veselje,

            nek' se obraduju kosti satrvene!

11Odvrati lice od grijeha mojih,

            izbriši svu moju krivicu!

12Čisto srce stvori mi, Bože,

            i duh postojan obnovi u meni!

13Ne odbaci me od lica svojega

            i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

14Vrati mi radost svoga spasenja

            i učvrsti me duhom spremnim!

15Učit ću bezakonike tvojim stazama,

            i grešnici tebi će se obraćati.

16Oslobodi me od krvi prolivene,

            Bože, Bože spasitelju moj!

            Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

17Otvori, Gospodine, usne moje,

            i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

18Žrtve ti se ne mile,

            kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

19Žrtva Bogu duh je raskajan,

            srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu

            i opet sagradi jeruzalemske zidine!

21Tada će ti biti mile žrtve pravedne

            i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.


Psalam 91

Pod Božjim okriljem

91 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,

što počivaš u sjeni Svemogućega,

2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!

            Bože moj u koga se uzdam!"

3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,

            od kuge pogubne.

4Svojim će te krilima zaštititi

            i pod njegova ćeš se krila skloniti:

            Vjernost je njegova štit i obrana!

5Nećeš se bojati strašila noćnoga

            ni strelice što leti danju,

6ni kuge što se šulja kroz tmine,

            ni pošasti što hara o podne.

7Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,

            deseci tisuća s desne tvoje,

            tebi se neće primaći!

8Tek što okom pogledaš,

            već ćeš vidjeti plaću grešnika.

9Jer Jahve je zaklon tvoj,

            Višnjega odabra sebi za okrilje.

10Neće te snaći nesreća,

            nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

11Jer anđelima svojim zapovjedi

            da te čuvaju na svim putima tvojim.

12Na rukama će te nositi

            da se ne spotakneš o kamen.

13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,

            zgazit ćeš lavića i zmiju.

14Izbavit ću ga jer me ljubi,

            zakrilit ga jer poznaje ime moje.

15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,

            s njim ću biti u nevolji,

            spasit ću ga i proslaviti.

16Nasitit ću ga danima mnogim,

            pokazat' mu spasenje svoje."


Evanđelje po Luki 3, 15-22

15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

             19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

Isusovo krštenje

(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11)

             21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"


Lk 4, 18-19

18Duh Gospodnji na meni je

                        jer me pomaza!

            On me posla

                        blagovjesnikom biti siromasima,

            proglasiti sužnjima oslobođenje,

                        vid slijepima,

            na slobodu pustiti potlačene,

             19proglasiti godinu milosti Gospodnje.


Lk 11, 14-26

Isus i Beelzebul

(Mt 12,22-30; Mk 3,20-27)

 14I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" 16A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

             21"Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."

             23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

Ponovni pad

(Mt 12,43-45)

             24"Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' 25Došavši, nađe je pometenu i uređenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku."


Lk 12, 10-12

10"I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti."

             11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! 12Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći."


Lk 24, 44-49

44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."


Evanđelje po Ivanu 3, 1-21

Razgovor s Nikodemom

3 Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus:

            "Zaista, zaista, kažem ti:

            tko se ne rodi nanovo, odozgor,

            ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"

             4Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus:

            "Zaista, zaista, kažem ti:

            ako se tko ne rodi iz vode i Duha,

            ne može ući u kraljevstvo Božje.

             6Što je od tijela rođeno, tijelo je;

            i što je od Duha rođeno, duh je.

             7Ne čudi se što ti rekoh:

            'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

             8Vjetar puše gdje hoće;

            čuješ mu šum,

            a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.

            Tako je sa svakim

            koji je rođen od Duha."

             9Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

             11Zaista, zaista, kažem ti:

            govorimo što znamo,

            svjedočimo za ono što vidjesmo,

            ali svjedočanstva našega ne primate.

             12Ako vam rekoh zemaljsko

            pa ne vjerujete,

            kako ćete vjerovati

            kad vam budem govorio nebesko?

             13Nitko nije uzašao na nebo

            doli onaj koji siđe s neba,

            Sin Čovječji.

             14I kao što je Mojsije podigao

            zmiju u pustinji

            tako ima biti podignut Sin Čovječji

             15da svaki koji vjeruje

            u njemu ima život vječni.

             16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet

            te je dao svoga Sina Jedinorođenca

            da nijedan koji u njega vjeruje

            ne propadne,

            nego da ima život vječni.

             17Ta Bog nije poslao Sina na svijet

            da sudi svijetu,

            nego da se svijet spasi po njemu.

             18Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;

            a tko ne vjeruje, već je osuđen

            što nije vjerovao

            u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

             19A ovo je taj sud:

            Svjetlost je došla na svijet,

            ali ljudi su više ljubili

            tamu nego svjetlost

            jer djela im bijahu zla.

             20Uistinu, tko god čini zlo,

            mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti

            da se ne razotkriju djela njegova;

             21a tko čini istinu,

            dolazi k svjetlosti

            nek bude bjelodano

            da su djela njegova u Bogu učinjena."


Iv 7, 37-39

Obećanje Duha Svetoga

             37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:

            "Ako je tko žedan, neka dođe k meni!

            Neka pije 38koji vjeruje u mene!

             Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" 39To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

Obećanje Duha Svetoga

             37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:

            "Ako je tko žedan, neka dođe k meni!

            Neka pije 38koji vjeruje u mene!

             Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" 39To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.


Iv 4, 1-42

Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima

4 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

             4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.

Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori:

            "Kad bi znala dar Božji

            i tko je onaj koji ti veli:

            'Daj mi piti',

            ti bi u njega zaiskala

            i on bi ti dao vode žive."

             11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus:

            "Tko god pije ove vode,

            opet će ožednjeti.

             14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,

            ne, neće ožednjeti nikada:

            voda koju ću mu ja dati

            postat će u njemu izvorom vode

            koja struji u život vječni."

             15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče:

            "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas

            kad se nećete klanjati Ocu

            ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

             22Vi se klanjate onome što ne poznate,

            a mi se klanjamo onome što poznamo

            jer spasenje dolazi od Židova.

             23Ali dolazi čas - sada je! -

            kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu

            u duhu i istini

            jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

             24Bog je duh

            i koji se njemu klanjaju,

            u duhu i istini treba da se klanjaju."

             25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

             27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

             28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus:

            "Jelo je moje

            vršiti volju onoga koji me posla

            i dovršiti djelo njegovo.

             35Ne govorite li vi:

            'Još četiri mjeseca i evo žetve?'

            Gle, kažem vam,

            podignite oči svoje i pogledajte polja:

            već se bjelasaju za žetvu.

             36Žetelac već prima plaću,

            sabire plod za vječni život

            da se sijač i žetelac zajedno raduju.

             37Tu se obistinjuje izreka:

            'Jedan sije, drugi žanje.'

             38Ja vas poslah žeti

            ono oko čega se niste trudili;

            drugi su se trudili,

            a vi ste ušli u trud njihov."

             39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."


Iv 14, 16-31

16I ja ću moliti Oca

            i on će vam dati drugoga Branitelja

            da bude s vama zauvijek:

             17Duha Istine,

            kojega svijet ne može primiti

            jer ga ne vidi i ne poznaje.

            Vi ga poznajete

            jer kod vas ostaje i u vama je.

             18Neću vas ostaviti kao siročad;

            doći ću k vama.

             19Još malo i svijet me više neće vidjeti,

            no vi ćete me vidjeti

            jer ja živim i vi ćete živjeti.

             20U onaj ćete dan spoznati

            da sam ja u Ocu svom

            i vi u meni i ja u vama.

             21Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,

            taj me ljubi;

            a tko mene ljubi,

            njega će ljubiti Otac moj,

            i ja ću ljubiti njega

            i njemu se očitovati."

             22Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?" 23Odgovori mu Isus:

            "Ako me tko ljubi,

            čuvat će moju riječ

            pa će i Otac moj ljubiti njega

            i k njemu ćemo doći

            i kod njega se nastaniti.

             24Tko mene ne ljubi,

            riječi mojih ne čuva.

            A riječ koju slušate nije moja,

            nego Oca koji me posla.

             25To sam vam govorio

            dok sam boravio s vama.

             26Branitelj - Duh Sveti,

            koga će Otac poslati u moje ime,

            poučavat će vas o svemu

            i dozivati vam u pamet

            sve što vam ja rekoh.

             27Mir vam ostavljam,

            mir vam svoj dajem.

            Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.

            Neka se ne uznemiruje vaše srce

            i neka se ne straši.

             28Čuli ste, rekoh vam:

            'Odlazim i vraćam se k vama.'

            Kad biste me ljubili, radovali biste se

            što idem Ocu

            jer Otac je veći od mene.

             29Kazao sam vam to sada,

            prije negoli se dogodi,

            da vjerujete kad se dogodi.

             30Neću više s vama mnogo govoriti

            jer dolazi knez svijeta.

            Protiv mene ne može on ništa.

             31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca

            i da tako činim

            kako mi je zapovjedio Otac.

            Ustanite, pođimo odavde!"


Iv 15, 26-27

26A kada dođe Branitelj

            koga ću vam poslati od Oca

            - Duh Istine koji od Oca izlazi -

            on će svjedočiti za mene.

             27I vi ćete svjedočiti

            jer ste od početka sa mnom.


Iv 16, 8-15

3. IZRAEL I KRŠĆANI

8A kad on dođe,

            pokazat će svijetu

            što je grijeh,

            što li pravednost,

            a što osuda:

             9grijeh je

            što ne vjeruju u mene;

             10pravednost -

            što odlazim k Ocu

            i više me ne vidite;

             11a osuda -

            što je knez ovoga svijeta osuđen.

             12Još vam mnogo imam kazati,

            ali sada ne možete nositi.

             13No kada dođe on - Duh Istine -

            upućivat će vas u svu istinu;

            jer neće govoriti sam od sebe,

            nego će govoriti što čuje

            i navješćivat će vam ono što dolazi.

             14On će mene proslavljati

            jer će od mojega uzimati

            i navješćivati vama.

             15Sve što ima Otac, moje je.

            Zbog toga vam rekoh:

            od mojega uzima

            i - navješćivat će vama."


Poslanica Rimljanima

8 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

             5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

             12Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Djeca Božja po Duhu

             14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Određeni za slavu

             18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.

             26Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

Naum spasenja

             28Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

             31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

Pjesan ljubavi Božjoj

             33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano:

             Poradi tebe ubijaju nas dan za danom

            i mi smo im ko ovce za klanje.

             37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.


Prva poslanica Korinćanima 12

Dari Duha

12 O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.

Usporedba s tijelom

             12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

             27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!


1 Kor 14

Dari u zajednici

14 Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja.

             6A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. 10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. 11Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. 12Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve.

             13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.

             20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama.

             26Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; 28ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. 31A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. 32Proročki su duhovi prorocima podložni 33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira.

             Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. 34Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 35Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. 36Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla?

             37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje se. 39Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno i uredno.


Poslanica Efežanima

5 Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

             3A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! 4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! 5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -10i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli:

            "Probudi se, ti što spavaš,

            ustani od mrtvih

            i zasvijetljet će ti Krist."

             15Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

Obiteljsko ćudoređe

             21Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 22Žene svojim muževima kao Gospodinu! 23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!

             25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.


Prethodna stranica